Glupa sam što ne idem kod doktora.
Imam fakat ozbiljnu bolest, a ja se zajebavam tu ko da sam zdrava ko dren! Zadnji put sam bila prije malo više od pola godine i bilo je sve ok..
Sada me opako primilo! Već mi i plikovi po licu izbijaju, manta mi se po cijeli dan, užasno se osjećam, ne mogu ni opisati kako mi je… a bojim se sada kod doktora otići. Mislim, ne bojim se otići, to je ništa.. već se bojim šta će mi reći!
A moram, u ponedjeljak riješim zdravstvenu, u utorak sam kod doktorice i u srijedu idem vaditi krv. Ako prije ne završim na hitnoj. Što bi se lako moglo desiti. Joj, fakat sam glupa. I neobzirna i neodgovorna.
U krevet liježem misleći da se ujutro neću ustati iz kreveta, da ću umrijeti u snu… i tako po par sati dok me umor ne svlada. Užas… Osjećam kako iznutra propadam…
Sad sam malo prije bila na cugi s curama, uzela sam rum – Colu, i koma sam… Jedna čaša pa da me tako pukne?!? Nisam to ja… To je bolest.
Fuck!!
Šta da radim??
Jebote život kad je ovakav…
Zašto nisam kao i svi drugi?
Dal je ovo kazna za nešto?
A što? Nisam ništa skrivila…
Šest sam godina provela u bolnici na pretragama, vađenjima krvi, liječenjima, dobivala dijagnoze krive i prave… A zašto??
Ajde da znam otkud mi to.. ali pojavilo se nenadano i iznebuha i dan danas ne znam zašto..
Jebemu sve…
Znam da je život samo jedan i da ga se mora čuvati, ali trenutno ne znam…
Ma idem…
Post je objavljen 23.03.2007. u 23:39 sati.