Marketing
Sanctus Espiritus is this what we deserve can break free from Chains of never-ending Agony...
Gledao sam njene otrovne, zelene smaragde kako me režu svojom čarolijom.S njenih punih usana, klizile su kapljice krvi koju je upravo ukrala svojim ljubavnicima.A lice joj je bilo poput prelijepog, bijelog mjeseca u beskrajnoj praznini i tami.Približio sam joj se.Svojoj vili smrti, krvavom dijamantu koji sam htio imati, koji sam trebao.Nadao sam se, duboko u svojoj mračnoj, prokletoj duši i očajnom srcu, punom ljudske ljubavi za njom.Njenim dodirom, poljupcem koji će slomiti vječni mrak u meni.Polako je približila svoje duge, elegantne prste pri mom licu, lice joj se primaknulo mnome.A onda me poljubila svojim crvenim usnama.Osjećao sam kako njeni hladni prsti grubo klize mojim tijelom, a s njenih usana sam još mogao okusiti oduzeti život, crveni napitak koji ju je činio živom.Strastveno i grubo je pritiskivala moje usne ližući ih nježno jezikom.Zaogrnuo sam je rukama, njeno tijelo se utapalo u mojem zagrljaju.Njezini dodiri, meke usne su me činile živim iznutra.Onaj vampirski dio, hladni, usamljeni i prazni, poput neba pod kojim sam je ljubio, oživljavao je.Ljudska strana mi je ponovno bila topla i ispunjena srećom i nadom...Ljubavlju.Baš kad sam počeo misliti, osjećati da još nisam zauvijek mrtav, ona me je ugrizla svojim oštrim očnjacima.Krv je potekla iz mojih usana i ona ju je počela piti.Odgurnuo sam je od sebe i ona je krikom pala na truplo kojem je oduzela život.Iznenađena, bijesna pogledala me očima punim mržnje i hladnoće.Iluzija ljubavi se ponovno razbila, sve nade koje sam čuvao za nju, sva svijetla su blijedo venula, sva ljubav je umirala.Shvatio sam.Ona je vampirica.Otrovna u duši i srcu kao njene zelene oči, hladna, gruba poput dodira kojima me milovala, krvava, bezosjećajna i prokleta kao svi ti lažni poljupci.Htjela je samo svoj užitak, svoju jednu ljubav koja će je ikada ispunjavati i činiti, barem nakratko, toplom.Krv.Ona je jedna jebena, crna rupa, ispunjena samo crvenim ledom, ravnodušna i mrtva kao popunjeni listovi crne boje, suhe i trule.Ponovno, razočaran i ubijen, ovaj put zauvijek, odlučio sam zakopati svoje ljudske osjećaje duboko u sebi jer ne donose ništa dobro.Samo ponovnu patnju, tugu, i vječnu bol.Samo sam time mogao biti ispunjen.Tražio sam život u hladnoj smrti, toplinu u tamnoj i beskrajnoj hladnoći, ljubav u bezosjećajnosti i mrtvilu.Ponovno slomljen i mrtav, led je počeo gušiti zadnju kap topline u meni, i činiti me praznim, vampirskim.Zadnji put sam ju pogledao.Njene lažne, hladne, prelijepe oči.I zadnji put ispustio krvave suze koje je tako voljela.Ona i Damian.Isti, jebeni vampiri, konačno su me uspjeli uništiti.I dopustiti da me samo bol zajedno sa hladnoćom topi u sebi.A tako sam je volio, tu vampirsku kučketinu...
Post je objavljen 23.03.2007. u 20:53 sati.