Marketing
I scream but nobody can hear me...!
Znate što bilo?
Prekjučer... Jedna cura iz mog razreda se upucavala mom bivšem (možete ga vidjet u slikama, piše Mario), pred mojim očima. Ja gledala, niti treptala nisam dok mi jedan naš zajednički frend (u slikama Dragan) nije šapnuo «Ne bulji toliko, očito je.» Tada sam jednostavno otišla sa velikim bolom u srcu i nekim čudnim osjećajem koji bih mogla opisati kao mješavinu bijesa, ljubavi, nemoći, grižnje savijesti i tuge. Al dobro, što prije prohodaju (ako prohodaju) prije će i prekinut. Možda jesam zlobna, ali briga me, niti mene po tom pitanju nitko ne štedi. Uostalom ta cura mi je već jednom preotela dečka koji mi se sviđao. On se njoj sviđao i ona njemu, ali i on meni (što je bio problemčić). Stoga sam ja njih spoila znajući da to neće funkcionirati. Bili su skupa 2 dana. U ta sam dva dana ja shvatila da je on s njom (nisam znala da će tako brzo prekinuti) i da ne može bit moj, pa stoga nisam ništa više ni poduzimala kad su prekinuli.
Sve u svemu situacija je OK. Bivšem se približavam kao frendica, viđam ga češće (što i je i nije dobro, al jebiga). Jedno me samo muči. Ponekad mi je strahovito teško kad ga vidim i odmah mi je dan sjeban, a ponekad kad ga vidim nekako mi je lakše i cijeli dan sam super volje kao npr. danas. Zašto je to tako?
Evo vam male anketica, samo da vidim što mislite o blogu:
Ovo je moj drugi blog za kojeg znaju moji frendovi pa ne mogu pisat svašta, al posjetite, tamo je već duuugo vrijeme, i ne zaboravite mi i tamo ostavit kakav komentarčić:
Laž uništava prijateljstvo, a istina ljubav
Post je objavljen 23.03.2007. u 18:48 sati.