Pregled posta

Renči

Nisam mogla ne spomenuti Renatu Sabljak, moju najdražu i najbolju glumicu.
Pa...odakle da krenem?

DATUM I MJESTO ROĐENJA : 2. lipnja 1977., Zagreb
OBRAZOVANJE: Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, završni semestar glume na sveučilištu Ohio, SAD, u sklopu razmjene studenata s ADU; solo pjevanje u glazbenoj školi Blagoje Bersa

KAZALIŠTE: Mala scena: Vagon prvog razreda; GK "Žar ptica": Ti i ja - mali medo, Čudesni svijet brojeva, Čarobna flauta; KD "Kufer": U noći; ZGK "Komedija": Mali dućan strave, Svoga tela gospodar, Chicago, Majka Hrabrost i njezina djeca, Skidajte se do kraja, Aida, U noći, Briljantin, Grasko kazalište "Trešnja": Ljepotica i zvijer ; Dubrovačke ljetne igre: Ondine
FILM: Holding (Radić)

TELEVIZIJA: brojni pjevački nastupi (stalni član emisije Napokon nedjelja - TV mreža), Hrtić-hitić, Zlatni gong (HTV); turbo-limačica 1992.

OSTALO: brojni pjevački nastupi na festivalima (Zadarfest, Dora, Neumfest, Arenafest, Prvi pljesak); sinkronizacije animiranih filmova za HTV i Disney (Fiona u Shreku; Ariel u Maloj sireni; zborovi i solo-dionice u Alladinu i Kralju lavova)

NAGRADE I PRIZNANJA: Nagrada za animaciju lutke i zajedničku igru ansambla na SLUK-u, Osijek (Čudesni svijet brojeva), Nagrada za zajedničku igru ansambla Assitej 2004. (Čarobna flauta); Nagrada Festivala glumca za najbolju mladu glumicu godine 2005. za ulogu Marice (Svoga tela gospodar); Orlando 2006. (Ondine, Dubrovačke ljetne igre)

Izdala je i cd.


I TAKO...

I tako jedan dan nakon ponovno odgledanog odličnog mjuzikla Ljepotica i zvijer u Trešnji


odlučila sam ispuniti si jednu od najvećih želja... upoznati Renatu Sabljak...
...koja je savršeno odigrala ulogu Bell/Ljepotice. I tako... odem ja nakon predstave iza pozornice...
... i da ne duljim... ugledam je, predstavim se, upoznamo se...tako je bila simpatična, zamolim je za autogram- ona mi ga rado daje, dok ona tako piše, gledam je s velikim osmijehom- konačno sam je upoznala!, znam da osjeća kako je gledam i koliko joj se divim...
-Prekrasno pjevate- nadodajem.
-Hvala- osmijehne se.
...pričekala sam da se presvuče...
Čučne pored mene i primame nježno za ruku- I kako ti se sviđa?
-Fenomenalno je- jedva sam promumljala od te sreće i napetosti.
-Dođi opet!-pogleda me svojim velikim očima i prima me za rame.
-Hoću, naravno!
-Bok!- namigne mi.

Šok! Vauuu! To nije bio dug razgovor, ali tako...
Tako je draga i odlična je glumica. Ima tako prekrasan i jak glas.
Nadam se da ću ponovno stupiti u kontakt s njom......



Go to ImageShack® to Create your own Slideshow


Intervju

Ovaj intervju s Renči našla sam na internetu. Napravljen je povodom nagrđene Renči na Dubrovačkim ljetnim igrama za ulogu Ondine.
Pa željela sam staviti barem dio intervjua na blog...


...Što Renata Sabljak misli o Ondine, saznat ćete malo niže. A kada ju pitate kakvu kavu želi, sa smješkom će Vam jednostavno odgovoriti; „Ma nek bude jedna s ljubavlju.“ ...

Prošlogodišnje kritike, Renata Sabljak nosi cijelu predstavu, kako bi to prokomentirala?

Nosim da, predstava se zove Ondine i ja igram Ondine, ali ne možeš ti raditi takav posao bez drugih ljudi i bez komunikacije. Meni je bilo drago da sam ja imala ljude uz sebe koji su isto tako ulagali u tu predstavu kao i ja, samo što sam ja imala možda zahtjevniji zadatak. Svega toga ne bi bilo da nije bilo i tih drugih ljudi, od tehnike, šjor Roka koji nam je pomogao toliko, pa do svih mojih partnera glumaca koji su meni kada sam na sceni i kad počne predstava sve do završetka, najvažniji.


Prošlogodišnja nominacija Hrvatskog kazališta za najbolju žensku ulogu za Ondine uz Almu Pricu i Olgu Pakalović...

...baš sam jučer čitala jedan intervju u kojem je rekla jedna glumica: „Znate što, jako mi je drago, nevjerojatan je to osjećaj kada sam dobila dva Emmya, ali to se ne može opisati niti usporediti s osjećajem koji sam osjetila kada sam rodila svoju djecu“. Nagrade jesu važne i jesu bitne, pogotovo od strane struke, jer onda struka na neki način potvrđuje taj tvoj rad, ali nije presudno. Nagrada dolazi nakon tvog rada i svatko tko je nominiran već je napravio veliki rad, jer da nije, ne bi ni bio nominiran. Tako da je i to već nagrada. Ali za mene osobno najveća je nagrada kada čujem pljesak na kraju svake predstave.






Ta neprirodna okolina, čini mi se na Lovrjenc najbolje se odražava kroz detalj u kojem se osjeti neugodnost u cipelicama ili kroz čitavu scenu u kavezu. Nakon pet minuta, meni je postalo neugodno u cipelama jer je i tebi bilo, a kada ti je odvjetnik rekao da ti još nisu srasle kožice, nakon toga ja sam stalno vidjela kožice, a nema ih , kako se dolazi do tih detalja koji su ustvari jako bitni?

To dođe, dok se radi predstava, samo od sebe, dan po dan, ne može se to odjednom.
A tvoja neugodnost u cipelama i to što si vidjela kožice, to se zapravo vidi rad. Da publika mašta, da imaginacija toliko proradi u ljudi da oni nakon predstave izađu kao da je to stvarno bilo, kao da se to stvarno sada tu dogodilo.
...Sve ovo što A.T. Dolenčić piše i ono što si ti vidjela može utjecati na nekoga tko povjeruje u to. A to nije ništa materijalno, to je jedna razmjena, da se tako trivijalno izrazim, energije između publike i glumaca na sceni. Naravno to je posao, to je zanat, to se napravi, ali ne može ostati samo na tom nivou, tako da je Ondine meni draga uloga, ali svaka uloga ima svoje vrijednosti i svoj utjecaj, kako na moj život, tako i na život ljudi koji vide tu kreaciju. Od Marice, Aide, Yvet Mutter Courage, od jedne Chiffon u Malom dućanu strave, da ne nabrajam sada, ali tako je to.



Čini mi se u ovo malo vremena što sam te upoznala da po svom prirodnom karakteru imaš dosta sličnosti s likom Ondine?

Teško mi je o tome govoriti, to bi vjerojatno trebali pitati Krešu, zašto je on mene uopće uzeo za jednu takvu ulogu. Mislim da kada redatelji rade jednu takvu predstavu da je važan taj casting i da je važno, ne samo kako netko fizički izgleda, nego i ono što on nosi u sebi, a meni je drago i ovim putem se zahvaljujem Kreši što je on to u meni prepoznao i dao mi priliku da to izađe van. Mnogi redatelji kada vas vide u jednom fahu, kao što ja recimo dosta radim na mjuziklima u svom matičnom kazalištu u Komediji, ne bi ni znali da mogu nositi jednu ovakvu tešku dramsku rolu. U čovjeku postoji čitav spektar boja, a netko to prepozna da ti to nosiš u sebi, a netko ne. Meni je recimo Krešo stvarno dao priliku da ja otvorim te svoje sfere i te svoje ladice i pokažem da se može napraviti jedna Ondine, jedna vila, morska vila.




Nadam se da ćeš za 20 godina imati puno novaca i da ćeš putovati i gledati sve Aide ovoga svijeta?

(Smijeh) To je bila zapravo zafrkancija na kraju jednog intervjua koji je bio napravljen u vezi Aide, baš prije premijere Aide. Nažalost, ta predstava nije doživjela dovoljnu medijsku pozornost, propagandni prostor, da se ljudima pokaže što je to. Mnogi ljudi kada čuju za predstavu Aida u komediji, ne znaju što je to. Oni misle da je to Aida opera, mnogo ljudi zapravo i nakon 25. izvedbe te predstave nemaju pojma što je to. Pa smo se tako zezali, na pitanje što mislim o operi Aidi i razlikama između moje Aide, izjavila sam da se nadam da ću jednog dana imati dovoljno novaca i putovati po svijetu da vidim sve Aide, a to je zapravo bila šala. Nisu novci najvažnija stvar u životu.


Renči:...Pa da, ali ljudi se toga boje. Boje se ljubavi, sami po sebi takve kakva ona jest. Započeli smo intervju, od kave, rekla si; „evo jedna kava koja je napravljena s ljubavlju tebi i jedna s dozom egoizma meni“. A zaista da mi nisi napravila kavu s ljubavlju ona ne bi bila ukusna. A nije bitno volim li ja kavu malo gorću ili malo slađu. Ako je meni ugodno ovdje sjediti i razgovarati s tobom, ja onda neću ni osjetiti jel ta kava malo slađa, nego što ju ja inače pijem, nego će biti ukusna, a takve male stvari koje život čine, ljudi zaboravljaju u međusobnim odnosima. Zaboravljaju da to, jeli kava ima tri zrcna šećera više ili manje, zapravo nije primarna stvar.



Post je objavljen 23.03.2007. u 15:22 sati.