Marketing
Feministkinje. Ljuti post.
Ovaj post je namijenjen svima koji ovdje zalutaju a barem su se jednom u životu susreli s pitanjem tko su zapravo feministkinje.
Iako sam više nego poslovno i privatno vezana uz jednu organizaciju za ženska ljudska prava (pogledaj lijevo), slijedom događaja koji se odvijaju posljednjih dana, bila sam naprosto prisiljena preispitati neke od svojih temeljnih principa i filozofija.
Pišem u afektu jer sam ljuta pa vas molim da zanemarite „eufemizme“. Idemo ovako.
Lista 1.
Feministkinje nisu isključivo žene:
1. Koje su članice jedne od mnogobrojnih grupa za ženska prava.
2. Koje su nekog drugog seksualno/rodnog opredjeljenja od heteroseksualnog.
3. Koje iz ovog ili onog razloga ne vole muškarce i konstantno seru po njima.
4. Koje se ne briju pod rukom, pod nosom, pod koljenima i oko pičke.
5. Koje nisu udane ili u vezi.
6. Koje imaju višak kilograma.
7. Koje se oblače kao muškarci ili izgledaju kao da su posljednji puta u shoppingu bile u doba seksualne revolucije.
8. Koje stalno seru po patrijarhatu a doma imaju muževe pred kojima su manje od bradavice na nosu i sinove koje odgajaju kao još jednu generaciju debila koja neće znati gdje je klitoris i čemu služi.
9. Koje su iz Zagreba.
Ima i takvih. Naglasak na „i takvih“, jer ima i drukčijih, možda manje glasnih i vidljivih ali ih uistinu ima.
Lista 2.
Feministkinje su sve žene (bez obzira na uzrast, seksualnu/rodnu opredjeljenost, (ne)bračni status, boju kože, (ne)vjersku pripadnost, bla, truć, truć, you know what I mean…):
1. Koje misle svojom a ne tuđom glavom.
2. Koje u glavi nemaju puding nego mozak.
3. Koje su svoga tijela gospodarica.
4. Koje su svjesne svoje uloge u društvu, obitelji, poslovnom krugu i sl.
5. Koje imaju pravo na izbor.
6. Koje stoje iza svojih odluka.
7. Koje se bore za sebe i sebi drage gdje i čime god mogu.
8. Koje poštuju različitosti.
9. Koje nikoga ne ugrožavaju.
9. Koje vole što su žene.
Neke od žena s prve liste pronaći će se i na drugoj listi, ali problem je u tome što će malo koja žene s druge liste reći da se vidi u prvoj.
Dobar primjer je moja rođena baka. Ona je feministkinja iako bi prije pojela govno moje kujice Topsy nego to priznala.
O čemu se radi… Bakuta je dva puta ostala udovica, prvi puta s 27 godina i s dva maloljetna djeteta na grbači a s 2 razreda škole. Izvukla se. Djeca, moj tata i teta normalni su. Teta puši a tata ima dijabetes i visok tlak ali to nije bitno. Baka je završila ne samo osnovnu i srednju nego i višu školu, kao malo koja od njezinih vršnjakinja. Drugi puta je ostala udovica prije 15 godina kad su mi djedu ubili četnici a njihovu kuću spalili. Došla je k nama s jednom vrećicom i televizorom (ovisnost o televiziji je očito nasljedna kod nas). Danas živi bolje nego svi moji. Uvijek se probijala sama, bez pomoći sa strane i daleko je uspješnija od većine članova moje porodice.
Ali ne bi priznala da je feministkinja i da joj se Aleksandar Stanković ponudi kao rob (baka je zaljubljena u njega ali ni to ne priznaje).
Dugo nisam shvaćala zašto žene poput moje bake ili npr. ZgBabe (oprosti draga što te zlorabim kao primjer, maknut ću te ako je problem) ne žele reći da su feministkinje, ali onda mi je svanulo. Eureka, rekao bi Arhimed. Ili heureka?!
One naprosto ne žele da ih se poistovjećuje sa ženama s prve liste.
Ja sam feministkinja.
To znam već jako dugo i nikada se toga nisam sramila niti to skrivala.
Perem se redovito i oni koji su me njuškali kažu mi da super mirišim. Urednost je diskutabilna jer odabirem taj neki „boli me dupe kak sam obučena“ stil ali sam uvijek čista, osim nakon ručka jer halapljivo jedem i zamažem se. Malo grickam kožice oko noktiju ali danas sam bila na manikuri tako da tipkam s francuski manikiranim noktima, ali kratkim jer ne volem duge nepraktične nokte. Friziram se često i kosu perem često. Imam viška kila ali ih nosim sa šarmom, barem tako mislim. Prezirem patrijarhat ali ne mislim i ne pričam isključivo o nepravdama koje se meni i mojim kolegicama po spolu i rodu događaju u privatnom, poslovnom i političkom životu.
Ne mrzim muškarce. Često mi idu na živce, ali ne više nego žene. Dapače, u mnogome se bolje slažem s uvriježeno muškim stavovima i razmišljanjima. Mislim da žene zaslužuju bolje u našem društvu, ali ne mislim da zaslužuju bolje od muškaraca, jer mislim da svi skupa zaslužujemo bolje od onoga što imamo i to zaslužujemo ravnopravno. Mislim da žene zaslužuju bolje u obitelji ali mislim da su za položaj koji imaju same krive. Postoje načini da se za to izbore i s time trebaju početi od prvog dana rođenja svoje djece. Ne vidim zašto bi netko meni rekao da sam jadna zato što perem, čistim, spremam kuću dok mi suprug/partner radi. Možda smo se mi tako dogovorili. Možda i nismo, ali meni očito tako paše kad ništa ne mijenjam.
Ne meni, to ja onako figurativno. Kod mene se zna da sam ja Kraljevna Tedelije a ostatak obitelji podanici, ali za to sam se izborila sama. Nisu mi B.a.B.e. ili Ženska mreža protestirale pod prozorom. Spasimo tuljane i Tedicu!
Fuck off bre, rekao bi moj prijatelj Radule iz Novog Sada.
Moja kuća, moja pravila.
Prezirem rješenja tipa Ane Magaš. Truni u zatvoru jer bolje ne zaslužuješ.
(Nemoj da me netko nešto pita o ovoj temi jer ne odgovaram za reakcije!)
Shvatili ste, dakle, kakva sam.
E sad, da se vratim na početak posta i događaje koji su se zbili proteklih dana i koji su me natjerali na radikalno promišljanje svijeta oko sebe, što je u svakom slučaju korisno i svima ga predlažem tu i tamo.
Iz prethodnog posta mogli ste vidjeti čime sam bila okupirana proteklih dana. S dotičnom Pjevačicom (morala sam doma obećati da više neću ništa pisati o njoj pa je zato ne imenujem) vežu nas skoro pa obiteljske ali u svakom slučaju vrlo bliske prijateljske veze. Pjevačica je prošle godine sudjelovala u jednom filmu koji je producirala jedna Grupa (ehem, nomina sunt odiosa) pa je ta ista Grupa bila pozvana na promociju koju smo organizirali.
Pjevačica je u jednom trenutku zanosa pričala nešto o nazivu albuma i problebetala, zbilja u zanosu, nešto tipa album se zove tako i tako i to možda zvuči feministički ali ja to nisam. Još je nešto nabaljezgala pa sam i sama okrenula očima nekoliko krugova, ali opet, tko je zna, znat će da je samohrana majka koja se cijeli život borila za sebe i djecu, uključujući i rat koji su proveli u Sarajevu.
Sve to na stranu.
Dotična Grupa se na te riječi ustala i uz vrlo pogrdne riječi napustila promociju. Sva sreća pa zapravo nitko nije ni primijetio da ih nema. Najsmiješnije su mi bile izjave članica Grupe da nemaju one što tražiti na promociji „patrijarhalne“ Pjevačice i da će ponijeti i cvijeće koje su joj namijenile. Zbilja je i bilo tako. Ustale se njih tri, pokupile cvijeće i otišle. Neke, prizemnije (čitaj: pametnije) članice su ostale.
Zaboravila sam na incident do prije nekih pola sata.
To mi je prelilo čašu. S kime ja gubim vrijeme?
Grupa za ženska ljudska prava my ass!
Ma, koja su to prava koja vi branite i propagirate? I koje vi to žene branite? Čija prava?
Žene kao vi sigurno ne trebaju nekoga tko će ih braniti. Pomoć najčešće trebaju baš žene koje su drukčije. One koje su ranjive, one koje se ne znaju same obraniti, ne znaju pronaći rješenje ili izlaz. Pa one trebaju vašu pomoć! Baš one. Zašto ih omalovažavate i odbacujete? Pomozite im, poučite, trenirajte, za to ste tu.
Pjevačica je to bubnula, ponavljam, jer zaista nije takva, ali i da je, pa što onda?!
Mogle ste pričekati kraj i pitati je „Čuj ti, pjevačice, misliš li zbilja da je muškarac stup društva a žene mu trebaju biti pokorne ili si se samo zezala?“
U slučaju da Pjevačica to i misli, mogle ste je pozvati s vama, dati joj neke instrukcije, savjete, svejedno…to vam je posao.
U nebesa kujete poštivanje različitosti – kakvo je to poštivanje bilo?
Same ste sebe posrale, drage moje.
Vi ste krive zašto velika većina ljudi feministkinjama smatra samo žene s moje prve liste, baš vi.
Perpetuirate stereotipe protiv kojih se svim silama borite i ne vidite da griješite.
Drago mi je da sam konačno shvatila.
Ja sam feministkinja.
Pjevačica je feministkinja.
Moja baka je feministkinja.
Većina žena koje znam su feministkinje.
Doduše ne profesionalne poput vas.
Bilježim se sa štovanjem i zahvaljujem na prosvjetljenju koje ste mi omogućile.
P.S. Blogericama koje vele da nisu feministkinje toplo preporučam knjigu Bell Hooks u izdanju Centra za ženske studije, pa onda možemo razgovarati.
Post je objavljen 23.03.2007. u 15:53 sati.