Marketing
OSJEĆAO SAM GA
Bio sam danas na kavi kod moje starije frendice sa kojom izmjenjujem igrice za plejku. I tako, skuha ona nama kavu kao i uvijek kad dođem kod nje. Sjednem se i pijemo kavicu i mi pričamo o glupostima. Najčešće počinje tako da se ona žali kako nema što igrati, što je kuhala, kakvo je vrijeme, a katkada i o njenoj nesuđenoj ljubavi. Čuo sam za tog tipa i prije, ali eto danas smo se i o toj situaciji raspričali pa sam ju pitao kako je sve to počelo sa njima i kako to da više nisu zajedno. E sad nije poanta u tome, nego što je ona meni rekla o njemu i kako se sa njim osjećala. Meni je ljudi doslovno došlo da plačem jer je praktički opisivala mene i mog bivšega. Pričala je o tome kako u životu ne bi nikad pomislila da bi se mogla zaljubiti u nekog toliko jako. Nikada nije vjerovala u ljubav do tog tipa. Kad su bili skupa uvijek su imali neku temu za pričati, uvijek su se smijali, bilo im je super. Isto tako, otkad nisu skupa, par puta se sreću tjedno, no između njih ne postoji ništa zbog njegove žene. No, svaki put kad ga vidi ju prođu trnci i postane nervozna i sjeti se svega. Sve me to podsjetilo na to kako sam se i ja, kao i ona trudio u bivšoj vezi i volio. Ali iskreno volio da bi na kraju bio ostavljen. Osjećao sam ga. I znam na što je mislila kada je to i meni rekla. Da ga je osjećala. Točno sam znao taj osjećaj i odmah sam se sjetio svih svojih sretnih trenutaka sa bivšim. Svega što smo imali i koliko mi je to značilo. Jednostavno me tim razgovorom potakla da još jednom promislim o svemu što sam imao. O ljubavi... O onome što me čeka i čeka li me opet taj isti osjećaj. Ili je taj osjećaj zauvijek ostao iza mene. Da. Osjećao sam ga. Samo hoću li opet nekoga na isti, ili bar sličan način. Oprostite na depresivnom postu. Nisam u depri ali eto, razgovor koji smo imali me potakao na razmišljanje.
Post je objavljen 23.03.2007. u 15:08 sati.