The Three Burials of Melquiades Estrada odnosno maštovito prevedeno na hrvatski Tri sprovoda u Meksiku.
Izuzmemo li činjenicu da onaj koji je ovako preveo naslov zacijelo nije i pogledao film to je jedan krasan prijevod, od one vrste koja, zbog manjeg broja korištenih znakova stane na omot DVD-a ili neko drugo mjesto koje o broju znakovlja ovisi. Inače, film se tako ne zove i ovaj krivi naslov stvara sasvim drugačija očekivanja o filmu kod nekoga tko bira koji bi film pogledao.
Dakle, film.
Redateljski debi Tommyja Lee Jonesa, što se tiče kino-filmova, nipošto nije prvi mačić na putu u Rio Grande. Na ovom putovanju u otkrivanje što se sve skriva na bogatom DVD izdanju filma, zaustavimo se za početak na samome filmu:
U prvih petnaestak minuta filma postaje prilično jasno da ovaj film nije za svakoga.. . nestrpljivi i oni koji su očekivali lagani vesternić za lijeno popodne uviđaju da se moraju vratiti u videoteku, ostali iz lagano-zavaljenog stava pred televizorom prelaze u stadij utišavanja svega što smeta idealnom gledanju filma koji, čim dulje traje, sve više uzrokuje uspravljanje i naginjanje prema ekranu, a sve u napetom iščekivanju što će se sljedeće desiti. I trivijalno postaje bitno, a sve je jači dojam da ne pobjeđuje onaj koji ima dobre karte, nego onaj tko zna kako s njima igrati. Ništa nije slučajno, a sve je napravljeno prekrasno.
Glumačka ekipa odabrana za dočaravanje ovog, na trenutke klaustrofobičnog, na trenutke agorafobičnog svijeta, je jednostavno savršena: Tommy Lee Jones, uobičajeno dobar ispred kamere, funkcionira odlično u ovoj dvostrukoj ulozi, Dwight Yoakam (koji me oduševio u Sling blade) je izuzetan, kao i January Jones, Julio Cedillo i Melissa Leo, a Barry Pepper je zablistao...ne prekrasnom svjetlošću usamljene zvijezde, nego sjajem zvjezdanog neba što mornaru pokazuje put. Detalji njegove izvedbe u nekim su dijelovima filma tako izuzetni da se moraju pogledati nekoliko puta, a ono što me najviše oduševilo je da su upravo ti detalji prikazani u kratkom filmu o snimanju koji je dodatna oprema diska.
U dodatnoj opremi možete, osim filma o snimanju "Tri sprovoda.."i njegovom predstavljanju u Cannesu (2005., gdje je odnio 2 nagrade: najbolja muška uloga i najbolji scenario) pogledati i intervjue, trailer, filmić o odabiru i skladanju glazbe za film i pregledati scene koje nisu uvrštene u film... Priznajem, inače, kad gledam neuvrštene scene, obično mi je isti tren jasno zašto nisu uvrštene i koliko je film bez njih dobio. Ovaj put, iako znam da filmovi izgube dio scena radi nužnog kraćenja minutaže uhvatila sam se u razmišljanju "Pa zašto i ovo nije u filmu?".
I na kraju, poseban paragraf posvećujem izuzetnom odabiru glazbe (soundtracku) i zvučnoj kulisi (score by Marco Beltrami) u filmu. Sklad vizualnog i auditivnog u ovom je filmu bez premca. Iako nisam pretjerani ljubitelj country glazbe i meksičkog melosa, ostala sam nemalo zapanjena kad sam primjetila da je auditivna slika filma tako krasno iskrojena. Neki dijelovi su me tako zbunili da mi je malo lakše postalo tek kad sam u bonus filmu o glazbi saznala da je Marco Beltrami bio šegrt velikog Ennia Morriconea.
Post je objavljen 23.03.2007. u 14:47 sati.