Čim sam dobila poziv drlesara na Xportalu za posjet Hrvatskom saboru, poveselila sam se toliko da su dobronamjerni ljudi oko mene rekli da neka malo smanjim oduševljenje i očekivanja.
Obično, kad se čovjek nečemo toliko veseli, na kraju se razočara.
To se u mom slučaju nije dogodilo.
Dobila sam i doživjela i više nego sam očekivala.
Ne samo da smo Rock Roll i ja bili gosti saborskog zastupnika i blogera drlesara, nego smo smjeli povesti i svoje goste. Ja sam povela svoju djecu, Huluvuicu i Zvončeka, a Rock Suputnicu.
Pošto baš svi imamo otvorene blogove, ispalo je da je to baš pravi blogerski posjet i susret.
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
Primljeni smo od strane drlesara čim smo ušli u zgradu. Izrazio nam je dobrodošlicu, upoznali smo se i dogovorili da će nas kroz sam Sabor provesti mladi gospodin imenom Jug, a nakon toga ćemo se naći u uredu gospodina Lesara na kavi i razgovoru.
Jug nas je vrlo stručno proveo kroz zgradu, ukazivao na zanimljivosti, objašnjavao povijest i bio otvoren za sva naša pitanja.
Pokazivao nam je i prepričavao baš one stvari koje se inače ne mogu pročitati, niti vidjeti po medijima.
Kako je to bio prvi dan saborskog zasjedanja i trajao je Aktualni sat, stalno smo se mimoilazili sa saborskim zastupnicima, ministrima, članovima vlade, pa i premijerom Sanaderom.
Zabušila sam se slikajući neka meni zanimljiva vrata u jednog bivšeg potpredsjednika vlade, koji mi se jako uljudno ispričavao, a Huluvuica se stalno mimoilazila s ministrom Kirinom.
Za neke ličnosti sam se iznenadila kako izgledaju puno bolje u živo, za neke kako izgledaju puno gore, a neki izgledaju baš isto.
Nisu me baš puno zanimali, ali čovjek kad se mimoilazi recimo s Jadrankom Kosor ne može a da ne pogleda. Isto tako su i oni pogledavali našu malu grupu od pet članova, pitajući se valjda tko smo mi, što ih nije spriječavalo da nam se smješkaju ili nas pozdravljaju.
U prstorijama HNSa, gdje nas je očekivao drlesar me dočekalo prvo veće iznenađenje. Prostorije saborskih zastupnika su daleko od neke luksuzne opremljenosti i više su nego skromnog inventara.
Zamišljala sam kako oni imaju oko sebe mahagonij, kožne fotelje, obilje tehnike i osoblja, a na kraju se ispostavilo da bi se njihove prostorije lako mogle zamijeniti s nekim starijim općinskim uredom.
Nemaju svako svoju tajnicu, samo jedna obavlja poslove za njih 11, a od neke tehnike i tehnologije imaju samo saborsku internu televizuju koja je inače smještena u baš svim prostorijama Sabora, kako bi saborski zastupnici mogli pratiti zasjedanje i kad nisu u samoj Sabornici.
drlesar nas je počastio kavom i sokovima i s njim smo proveli više od sat vremena ugodnog razgovora.
Objašnjavao nam je one stvari koje se inače ne znaju o radu saborskih zastupnika, a i samim saborskim sjednicama.
Pitanja se recimo moraju unaprijed najaviti dan ranije, žrijebom se izvlači redoslijed govornika, a sve mora biti po strogim pravilima Poslovnika.
Ima tu i puno nekih zakukuljenih i zamumuljenih igara kojima se služe ne bi li postavili pitanje ili na njih dobili adekvatne odgovore.
Nismo pričali samo o saborskim stvarima, dotakli smo se i onih običnih blogerskih tema u vidu komentara, odgovora na njih i dužine blogerskog staža.
Drlesar je bloger već dvije godine, a prisjetili smo se i nekih njegovih kolega i kolegica koji su pisali kratko vrijeme, pa prestali.
A onda smo krenuli put saborske kuhinje...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 23.03.2007. u 15:42 sati.