U današnje vrijeme sve se više odraslih odlučuje napraviti korak naprijed u karijeri ili u području profesionalnog usavršavanja. Predavači, treneri, edukatori, itd. koji rade s odraslima trebali bi stoga imati osnovne spoznaje o tome kako odrasli uče, kako raste njihova spoznaja i iskustvo te kako je moguće ostvariti željene ciljeve odraslih u smislu razvoja ljudskih potencijala.
Postoje osnovne razlike između mladih koji se obrazuju i odraslih koji se profesionalno usavršavaju. Mladi uglavnom ovise o drugima u pogledu materijala za učenje i psihološke potpore, odnosno «upravljanja životom». Drugim riječima, njih usmjeruju drugi, dok se odrasli sami usmjeravaju. Odrasli ovise o sebi samima kada je riječ o «upravljanju životom». Djeca uglavnom (na)uče ono što im se kaže da trebaju naučiti, dok odrasli najbolje uče kada vide potencijalni ishod/rezultat koji im može biti od osobne koristi. Mladi tek trebaju iskusiti život i imaju sposobnost brzog upijanja novog znanja. Odrasli su pak s druge strane, iskusili život i uče sporije iako uče uspješno. Budući da mladi imaju nedovoljno životnog iskustva, otvoreni su prema novim idejama i spremno će ih prihvatiti. Za razliku od njih, odrasli imaju vlastito iskustvo, mišljenje i spoznaju i mogu «odbaciti» nove informacije ako se ne uklapaju u njihovo već postojeće iskustvo. Veća mentalna fleksibilnost je odlika koju posjeduju mladi. Mladi uče jer su im rekli da će s diplomom u ruci imati bolju budućnosti, no odrasli očekuju da novo-naučeno bude trenutno primjenjivo u njihovom životu. Vanjska (ekstrinzična) motivacija kao što su dobre ocjene i pohvale roditelja i profesora imaju utjecaja na mlade, dok kod odraslih prevladava unutarnja (intrinzična) motivacija. Osjećaj postignuća, uspjeha, samovrednovanja i većeg samopoštovanja su važni odraslima.
Postoje 10 najčešćih i specifičnih faktora koji se odnose na odrasle koji sudjeluju u procesu cjeloživotnog učenja, a mogu pomoći predavačima/edukatorima i svima onima koji rade s odraslima u prilagođavanju načina rada i boljem razumijevanju odraslih:
1. Faktor motivacije – ako postoji razlog, svrha ili cilj zbog kojeg se sudjeluje u edukaciji (trening, seminar, itd.), tada će odrasla osoba biti motiviranija. U tom se slučaju predavač, trener, itd. više treba usmjeriti na metode i tehnike prenošenja sadržaja na učinkovit i zanimljiv način.
2. Faktor kontrole – odrasli imaju urođenu potrebu za kontrolom njihova života. Oni trebaju biti samousmjereni i preuzeti odgovornost za sebe same. Oni žele imati aktivnu, a ne pasivnu ulogu u vlastitom profesionalnom usavršavanju. Iz toga razloga bilo bi poželjno uključiti ih u planiranje poslovnog usavršavanja/obrazovanja u sklopu tvrtke ili institucije.
3. Faktor iskustva – svjesno ili podsvjesno, odrasli povezuju novo učenje s onime što već znaju, što su spoznali, bilo životnim iskustvom ili putem obrazovanja. Oni procjenjuju nove informacije/ideje/znanja obzirom na postojeće iskustvo.
4. Faktor različitosti – odrasli se međusobno razlikuju po životnom iskustvu i godinama. Ta različitost može oplemeniti procese obrazovanja upotrebom zajedničkih dijaloga i grupnih diskusija ili projekata. Edukatori stoga trebaju s jedne strane osigurati više vremena za povezivanje/networking među polaznicima edukacija, a s druge pripremiti predavanja, treninge, itd. na načine koji odgovaraju svim stilovima učenja.
5. Faktor godina – brzina učenja opada s godinama, ali se dubina razumijevanja/učenja povećava. Cjeloživotnim učenjem odrasli osiguravaju fleksibilnost mozga prema novim informacijama i znanjima i veću mogućnost «upijanja» istih.
6. Faktora cilja – odrasli se obrazuju s ciljem i žele primijeniti naučeno što je moguće prije. Oni žele da im se informacije prezentiraju na organiziran, sistematiziran način s ključnim elementima koji su jasno definirani.
7. Faktor relevantnosti – odrasli žele poznavati razlog zbog kojeg nešto uče. To treba biti primjenjivo ili na profesionalan ili na osobni život. Stoga edukatori, pri definiranju ciljeva programa trebaju obratiti pažnju na to da su teorije i koncepti relevantni potrebama onih koji uče.
8. Faktor navika – odrasli često posjeduju navike koje su ponekad u suprotnosti od onoga što ih se želi podučiti. Tada se javlja otpor i smanjeni stupanj fleksibilnosti, te je potrebno uložiti više vremena i uvjeravanja u ispravnost informacija koje se prezentiraju/podučavaju u protivnom se odrasli mogu osjetiti ugroženima i napadnutima u granicama njihovih sigurnosnih zona. Stoga odraslima treba dati do znanja da njihove ustaljene ideje i mišljenja imaju vrijednost i težinu.
9. Faktor promjena – dok neke odrasle motivira promjena, drugi joj se pak odupiru. Učenje obično zahtjeva promjenu stavova, uvjerenja, oblika ponašanja i načina djelovanja. Zato je važno odraslima objasniti svaki Zašto? i Kako? u procesu podučavanja novih informacija.
10. Faktor poštovanja – svi zaslužuju poštovanje – odrasli to očekuju i zahtijevaju. Poštovanje im se može iskazati na način da im se dopusti iskazati njihove ideje i mišljenja.
Obrazovanje odraslih pruža djelotvorne mogućnosti za stvaranje željenih promjena i poduzimanje koraka ka željenom cilju. Obrazovanje odraslih je kompleksan koncept koji u sebi nosi godine istraživanja, znanstvenih spoznaja i široke prakse. Da bi praksa bila djelotvorna i da bi davala učinkovite rezultate potrebno je znati i razumjeti puno više od gore navedenog. Jer obrazovanje odraslih je odgovor na zahtjeve uprava, managementa, ciljeva, misija i vizija tvrtki i organizacija i samo je dio koncepta cjeloživotnog učenja – kulture života i ponašanja koja se razvija od malih nogu u cijelom društvu uz određene kriterije kvalitete i profesionalnosti.
Post je objavljen 23.03.2007. u 13:55 sati.