Danas svi pričaju o utakmici Hrvatska-Makedonija...O hrvatskim rukometašima kojima niko ništa nemože...o Janici...o našem moru...o jednoj jedinoj Hrvatskoj....no nije uvijek bilo tako...uvijek su nam htijeli nešto uzeti...prvo jezik...pa onda cijelu domovinu...sada more...no nikada neće dobiti nešto naše...jer mi smo hrvati i time se ponosimo...kada je Bog dijelio zemlju ljudima, ostao mu je jedan prosječan čovijek, i Bog mu je rekao:"Evo ti malo mora, malo planina i malo nizina!" i čovjek dobije Hrvatsku...no ta hrvatska nije više mala...velika je...ima tijelo i udove kojima se pokazuje svijetu ima mozak koji dosta dobro funkcionira...ima sve što je jednoj velikoj zemlji potrebno...Probudio sam se sa jednom pjesmom u uhu...Moja domovina...i sjetio se, koliko sam mogao, vremena kada je moja generacija bila mala...pogledao sam stari album sa slikama i vidio sreću koja je kružila za vrijeme rata...to nije bila sreća to je bila depresiva i strah...sada smo sretni sada imamo sve što poželimo...nismo ljubomorni jedni na druge jer imaju nešto što mi nemamo... sve više smo svi isti...svi radimo iste pogreške...no ljudi smo griješimo...Bog nam je dao da iskoristimo život...pa zašto ga ne iskoristimo...zašto ga uništavamo...proći će kojih 10 godina brzo...i na današnjoj djeci ostat će svijet...pa učinimo ga ljepšim...sada ili kasnije...svejedno je...samo neka bude ljepši...a sada se vračam na utakmicu Hrvatska-Makedonija...naravo da ćemo pobijediti jer nam niko ništa nemože...MI HRVATI.....HRVATSKA!!!!!!
Post je objavljen 23.03.2007. u 12:50 sati.