Predugo sam gledala u sebe svih ovih brzih godina,
sada me boli pogled prema svijetu od trajno
spuštenih kapaka...
Ogluših od vlastitih krikova
dozivajući mene u meni.....
Samo umor.....
i prsti su umorni od kopanja po nečemu
što nikada nije ni imalo tendenciju biti
bogato rodno polje.....
Dok kosa bez sjaja pleše
oko lica poznatoga....
-tamo negdje iz ogledala-,
nazirem smješak u kutu.....
U kutu usana koje su
do jučer vrištale i tražile...
a sada na njima tek molitva počiva....
Moja stara pjesma iz 1998.
Post je objavljen 23.03.2007. u 12:41 sati.