Marketing
U POTRAZI ZA USKRSNIM ZEKOM...
Vjerovali ili ne, skolska je godina u Japanu upravo zavrsila, i nasa se Mala nakratko oprasta od vrtica i teta. Pred nama su dva tjedna proljetnih praznika koje smo tako dugo cekali.
Nekako s proljeca stize nam - ne samo tresnja, koja je sluzbeno procvala u Tokyju ovog tjedna, vec i jedan dragi lik kojeg se Muzic i ja sjecamo iz djetinjstva, a to je naravno uskrsni zeko. Otkako smo u Japanu, naglasak je doduse vise na sjecanju nego na pravom druzenju sa zekom. Za razliku od Bozica, Uskrs je u Japanu prakticki nepoznanica. Ni traga sarenim jajima, pilicima i patkicama paperjastog perja. A o zeki da i ne govorim.
Zapravo, najblize na sto sam naisla u potrazi za zekom u Japanu izgleda ovako:
Ovaj 'mjesanac' zeke i pisanice zapravo je tradicionalni japanski slatkis koji se zove, da prostite, daifuku - rizin kolacic punjen pastom od japanskog slatkog graha. Meni je neobicno ukusan, iako ima dosta ljudi (ukljucujuci i Japance) koji ga jednostavno ne podnose !
Apsolutno kawaii, ali slozit cete se, nije to to.
I zato, kako recena zvjerka ne obitava na nasem arhipelagu, odlucili smo potraziti je u njezinom prirodnom stanistu... gdje je sve to for real, na dohvat ruke.
Ukratko, za koji dan spremamo se u Europu, i ako sve bude kako treba, oko Uskrsa bit cemo i u Hrvatskoj, za obiteljskim stolom punim pisanica, s dragim ljudima koje dugo nismo vidjeli.
Ovakve stvari griju srce, i tesko mi je opisati unutarnje uzbudjenje i radost zbog putovanja. Proslo je vec godinu i pol otkako sam zadnji put bila u domovini. Vracam se drukcija i opet ista, a u kojem pogledu, spoznat cu valjda tek kad se tamo nadjem.
Potrudit cu se da moj blog ne postane previse 'rupicast' u ta tri tjedna, koliko me nece biti kod kuce. Pisat cu vam za promjenu malo i iz Hrvatske. Change of scenery.
A kad se vratim u Japan, bit ce to, nadam se, bas u vrijeme najljepseg cvata tresnje. Kako bih vam mogla uskratiti te fotke !
To je obecanje.
Post je objavljen 23.03.2007. u 12:25 sati.