...evo par stvari koje su piss me off zadnjih dana...
...u srijedu, dodjem cijela oznojna poslije aerobica, i odem pod tus, taman kad sam se cijela smocila, kosa, sve...nestane struje...hm, kontam doc ce, ipak smo u 21. stoljecu, i otusiram se ja napamet, u mraku, spremim kosu u sugaman, sjednem u boravak, upalim svijecu i citam nesto, i cekam, cekam, kontam sad ce...i dodje struja nakon uru ipo vremena!!! ako nisam poludila tad, ne znam kad cu...jer nije meni osusit kosu, samo proc fenom minuticu, nego kad je osusim (a grive imam zaista), slijedi peglanje, da to lici na nesto jer ujutro radim...tako je delphi iza ponoca napokon uspjela vidjet kusin...
...vec duugo trebam kupit cipele i malo obnovit garderobu, ali ne iz hira nego stvarno trebam...kako zazirem od shoppinga uvijek cekam zadnji tren...i tako u subotu odem s mojom ines, udjem u butigu, nadjem cute majicu i odlucim je odmah kupit, ali malo prije nego sto cu platit, krajickom oka ugledam i bijelu kosulju, trikvarta rukavi, ma bas onako kakvu trebam, i sva sretna poletim, kad mali broj...pitam nezainteresiranu prodavacicu (oprostite, sinjorina, biste li samo tren prestali cakulat na mobitel!!!) da ima li veci broj (hello, to je malo skuplja butiga i ja sam ozbiljno naumila potrosit!), a ona kaze ono, nezainteresirano da su im dosle, ali da ce tek u ponedjeljak bit u prodaji, i nastavi svoju pricu na mob...a kako ja kad zaprem, zaprem brate svjetski, pitam da hoce li bit moj broj, da moze li mi ostavit pa da cu doc, i nakon po ure, ona otkrije tajnu da moze provjerit u skladiste, pa ako hocu probat, da mogu (jeeee, hvala ti, o velika prodavacice sto si mi udijelila tu milost), i donese mi je, i ja probam, a ona taman kako treba, govori kupi me, kupi me...i dodjem ja ozarena kod prodavacice i sad se vec ustrucavam pitat novo pitanje...kazem da mi pase da je hocu kupit sto posto, ali da me strah da je necu nac u ponedjeljak pa moze li mi je ostavit, i onda nakon dobrih 5 minuta razmisljanja, ona odgovori da mi je ipak moze prodat odmah!!! ufff...sad se mislim jesam li ja luda, ona je tu zbog mene, a ne ja zbog nje, kupila sam dvije stvari, potrosila sam prilicno i toliko se namucila oko toga, umjesto da je ona trckarala oko mene,ja sam trckarala oko nje...i sad ovo nije jedinstveni slucaj, ovako je skoro svugdje, tocno je lutrija nac butigu dje cete docekat prodavac(ica) sa smjeskom, ne pricat u trenutku tvog ulaska u butigu i nevoljko poklopit slusalicu (c, zamisli, netko mi je uso u butigu) i iskreno se potrudit da ti nesto proda...
...u subotu navecer smo nas tri izasle vani, sjele ispred Galerije i narucim ja turu, dvije stock cole i jedan jeger, nakon po ure dodje konobar i naplati mi 50 kn (da ne spominjem, da je prije ulijevanja casa bila puna leda tako da dok je doslo pice, od stocka nije bilo ni s unutra, nego samo neka bljutava tekucina)...kontam, aj, mozda je poskupilo, necu sitnicarit radi par kuna....sljedeca tura, prija narucuje, dvije stock cole i jedna cola, 38 kuna! E sad mi nista nije bilo jasno, jer po toj racunici je jeger (cisti) 20 kn, a to je nemoguce! Za nefalit, prija koja je pila cistu colu, kaze da joj je cudan okus, probamo mi,a ono stvarno, nesto neidentificirano, kao da je casa neoprana od nekog drugog pica pa da je samo nadolio colu, nije se moglo pit i bilo je gadno...i sad kaze ona, umjesto da ja sad odem do sanka i stavim pod nos ovo barmenu, ja sutim i ovdje se nerviram...opet nismo reagirale, nego smo posle dalje, i vjerovatno cemo opet poc tamo jer stvarno nemas nigdje drugo...hm, same smo si krive izgleda...
...nedjelja popodne, sjedimo u Uvali, dobrih 45 minuta nitko nas ne dolazi posluzit...uspijem mahnut konobaru (koji radi u istom lokalu), a on slijegne ramenima, da to nije njegov stol! kazem ja: Paaa, posalji nekoga! Nakon sljedecih 10 minuta dolazi neki Mrgud, samo sto nas nije u vrstu poredao, prst je uperio prema nama i ono kao u vojsci: ti? ti? ti? bez ikakvog eye contacta, smeska...katastrofa...bas smo morale sjest za taj stol! kako nas nije sram...! i opet sto je najgore, mi smo ostale, popile to sto nam je donio bez da smo reagirale...opet smo si same krive, ali opet, uvala je bila krcata i to je bio jedini slobodan stol jer se upravo netko digao...
...da ne spominjem moju frustraciju koja svakodnevno raste zbog ogranicenosti trzista u gradu u kojem zivim, da vlasnici butika jos nisu skuzili da smo u Dalmaciji, a da tu ima jako puno visokih cura, sa brojem cipela zamisli, 41! i onda, kad i dodju te cipele, naruce jedan broj...u kaficima u kojima se izlazi subotom navecer (a ima ih 3) svira muzika tipa Narodni radio, i nitko se nije potrudio nesto novo (da ne pretjerujem i kazem kvalitetno) smiksat, stvarno mi je muka od Colonije, Karme i slicnih, a Tonija Cetinskog volim, ali ne bas svaku subotu!!!Nikoga nije briga sto ti ovdje nemas gdje izac, sto moras nosit gas masku za uc u lokal i sto nije niti jedan lokal klimatiziran, kad ce oni ionako dobro utrzit tu subotu jer nemaju konkurencije...
...jucer sam pukla na poslu i sefu svasta izgovorila, da me natrpo poslom, da ne mogu sve stizat, da vec dovede nekoga da mi pomogne, jer ovako ne moze dalje, da imam samo dvije ruke i jedan mozak...i onda mi je velikodusno ponudio da odem uru vremena ranije (danas me pita da jesam li se odmorila...jesam, izmedju onih 5 njegovih poziva u popodnevnim satima!!!) i onda me pita da sto sam lose volje kad ionako nema posla (nema u restoranima, konobari i kuhari masu rukama i setaju, a ja ko konj trcim okolo i pokusavam sve pohvatat i kvalitetno odradit, a telefoni ne prestaju zvat i svak hoce da se njemu sve prvo odradi)...
...ali dobro, jucer sam kupila lijepi baloner, sasvim slucajno sam naletila, po povoljnoj cijeni...danas sam si bas lijepa u njemu...miro nas je zvao popodne da ga dodjemo gledat na natjecanje (poslije posla ima natjecanje u pravljenju coctaila), tako da se bas veselim tome, a valjda ce kakva degustacija bit (slaba sam na coctaile, moram priznat)...tata mi je jucer dobio rjesenje za sefa, sto me razveselilo ko nista...covjek koji je totalno posvecen svome poslu, prica 5 svjetskih jezika, gosti ga obozavaju..napokon, nakon svih tih godina degradiranja, pravda je zakucala i na njegova vrata...tako sam ponosna i sretna jer moj tata to zasluzuje (bar vise necu strepit hoce li mu se povecat tlak ili mu pozlit od posla koji je obavljao za trojicu)...idem poslije coctaila pogledat jedne cipele koje sam ugledala u izlogu jedne trgovine, nadam se da ce bit broja, evo nam i sunca, i odmah je sve ljepse...
Post je objavljen 23.03.2007. u 11:26 sati.