Napustite egoizam i vezanost da biste postali veliki
Dragi studenti!
Mogu li sve ptice zelenog perja govoriti kao papige?
Mogu li insekti koji gmižu po cvijeću postati bumbari?
Može li vrlo velika svinja ikad postati slon?
Može li netko tko ne pozna sebe steći znanje o Sebstvu?
(Teluški stihovi)
Čovjek danas sebe smatra velikim. No, onaj tko je lišen čovječnosti nije uopće ljudsko biće. Pravo ljudsko biće je onaj tko pokazuje čovječnost. Pravo ljudsko biće je onaj tko provodi u djelo pet ljudskih vrijednosti: istinu – satya, ispravnost – dharma, mir – śnti, ljubav – prema i nenasilnost – ahims te ih prenosi drugima. Onaj tko nema i jedne od tih pet vrijednosti, nije dostojan zvati se ljudskim bićem. Čovjek je u stvari vrlo inteligentan. Njegova je inteligencija neograničena i ničim se ne može usporediti. No ona se ne odražava u njegovu ponašanju.
Jednom je Gospod Śiva utonuo u intenzivnu pokoru – tapas. Prvat+ se željela udati za njega. Ali njezini roditelji pokušavali su je odgovoriti ovako opisujući njegov lik:
O Gauri, ti si vrlo mlada,
a Sambaśiva je star.
Njegovi su uvojci zamršeni.
On se odijeva u tigrovu kožu.
Jaši na biku i neprestano je u pokretu.
Ukrašen je zmijama. Kako si mu se udvarala?
Zar nisi znala sve to?
On nema ni svoju kuću pa spava na terenu za kremaciju.
(Teluški stihovi)
Prvat+ se nije obazirala na sva ta uvjeravanja i ignorirala ih je. Gospod *śvara je znao njezinu prirodu, a Prvat+ je poznavala njegovu. Oni se zapravo ne razlikuju jedan od drugoga. Gospod Śiva je utjelovljenje Śive i Śakti – śivaśakti svarkpa. Takva je i Prvat+. Kako obični smrtnici mogu razumjeti takvu mističnu njihovu prirodu? Gdje postoji osjećaj dualnosti, javlja se sumnja. Čovjek s dualnim umom napola je slijep. Zapravo, ne postoji nikakva razlika između Śive i Prvat+.
U međuvremenu stigla je i Sarasvat+ na scenu kako bi ukazala Prvat+ da Śiva nije prikladan kao mladoženja. Ona joj je objasnila: „Draga Prvat+, društvo neće prihvatiti tako čudnu kombinaciju. Između tebe i Śive nema kompatibilnosti. Ti i sâma znaš sve. Ne moram ti to dalje objašnjavati. Žao mi je što si, znajući to, pala žrtvom iluzije.” Prvat+ je čvrsto odgovorila: „O Sarasvat+, mene zanima samo Gospod Śiva i nitko drugi. U životu nemam drugih interesa, nego da postanem njegova supruga. Nitko ne može promijeniti moju odluku.”
„Cijeli je univerzum prožet Bogom – iśvsyam idam sarvam.” Moć Gospoda Śive prožima cijeli univerzum. Najvažnija dužnost ljudskog bića jest da voli božanskost Gospoda *śvare – +śvaratattva. Ista božanska moć imanentna je u svakom ljudskom tijelu. Kao što je ljudsko tijelo pokriveno odjećom i božanskost je okružena iluzijom – my. I zato, premda je ta božanskost svuda prisutna, ona nije vidljiva. U skladu s maksimom: Bog je stanovnik svih bića – +śvara sarva bhktanam, božanskost prožima svako ljudsko biće. Prvat+ je rekla da ta božanskost transcendira vrijeme i nikako se ne odnosi na vanjski svijet.
I majka Lakšm+ je pokušavala uvjeriti Prvat+ da se ne uda za Gospoda Śivu. Ona je to ovako objasnila: „ Draga moja, ti si još mlada i lijepa, posjeduješ veliku moć. Nedostojno je tražiti da se udaš za nekoga tko prosjači milostinju od kuće do kuće.” Prvat+ se vrlo uzrujala i oštro odgovorila: „Moj mladoženja nije prosjak, on je taj koji daje milostinju cijelom svijetu. Nije ispravno da svi vi uživate u toj hajki klevetanja njegova lika.” I drugi su bili protiv njezina izbora i pitali su je: „ Kako se netko može udvarati osobi koja se kiti sa zmijama? Zar to ne znaš?” Prvat+ je na to uzvratila: „Zmije imaju otrov samo u očnjacima, ali čovjek ima otrov u cijelom tijelu. Njegove misli, njegov glas i sve što radi puno je otrova. I vi takvu osobu smatrate dobrom? Ako se zmiji izvade zubi, ona ne može nikom naškoditi. Ali ljudsko biće sa svoja dva zuba: ego – ahamkra i vezanost – mamakra kreće se slobodno svuda nanoseći veliku štetu svojim bližnjima i cijelom svijetu, pri tome smatrajući se velikim. Čovjek je pun otrova. Kako se takvo biće može popraviti?”
Ponosan čovjek ne može biti uspješan
ni u čemu što poduzima.
Griješit će i svi će ga ismijavati.
Njegovi vlastiti prijatelji će ga napustiti.
Izgubit će i svoje blago i svoj ugled.
Njegov će ga ponos posve uništiti.
(Teluški stihovi)
Boga svi vole. Svako ljudsko biće živi samo od ljubavi. Čovjek koji ne osjeća ljubav u sebi nije uopće ljudsko biće. Ljubav koja postoji između Boga i čovjeka može se usporediti s ljubavlju između oca i sina. Kako je veliki grijeh nanositi zlo takvoj čistoj i neokaljanoj ljubavi. To je zapravo posljedica loših osobina koje prožimaju društvo. Kad se prepozna urođena božanska priroda svakoga ljudskog bića, neće biti mjesta ni za kakve razlike. Svi su jedno, odnosite se jednako prema svima. Morate postići takvu transformaciju u životu. Vi proučavate razne tekstove. No, nije dovoljno samo čitati. Čitanje vam ni na koji način neće pomoći. Istinu koju ti tekstovi sadrže treba spoznati i doživjeti.
Laila i Majnu su bili veliki ljubavnici. Njihova je ljubav bila nesebična i zato je postala besmrtna. Nesposobni da razumiju istinsku prirodu njihove svete ljubavi, ljudi su je prosuđivali služeći se različitim motivima te tako stvorili mnogo zabluda. Um mora biti ispunjen čistom ljubavlju. Ne vežite se za osjetilne predmete, nemojte trovati vlastiti um. Samo tada možete doživjeti pravu sreću. Svako ljudsko biće na ovom svijetu mora sâmo analizirati što treba kod sebe promijeniti i ispraviti, a što činiti. Tako se mora i ponašati. Samo će tada spoznati istinsku čovječnost. Bog koji se zove ja imanentan je u svakom ljudskom biću. To ja ne možete pripisati Brahmi, Višnuu ili Śivi jer su to samo imena koja je čovjek dao Bogu zbog raspoznavanja. Imena nisu tako važna. Pravi Bog je ja. Ja sam ja. Brahmu smatrate stvoriteljem, Višnua onim koji održava sve, a Śivu onim koji sve uništava. Bog svakom daje daršan u onom liku o kojem kontemplira.
Jednom su Gospod Śiva i majka Prvat+ lutali izvanzemaljskim prostorom. Na Zemlji su ugledali jednog čovjeka kako reže granu na kojoj se odmara. Grana je bila gotovo odrezana i on je svakog trenutka trebao pasti. Prvat+ se vrlo zabrinula pa je zamolila Gospoda Śivu da spasi tog čovjeka. *śvara joj odgovori: „Ti si ga prva ugledala i shvatila da može pasti s grane na kojoj sjedi. Zato si ti odgovorna da ga spasiš.” Prvat+ je tada postavila jedan uvjet: „Svami, normalno je da svatko tko pada s visine izražava svoju agoniju prizivajući u pomoć oca ili majku. Ako ovaj čovjek pozove majku, ja ću ga spasiti. No ako pozove oca, ti ćeš ga morati spasiti.” *śvara je pristao na taj prijedlog. U međuvremenu, grana koja je bila prerezana konačno pukne i čovjek koji je na njoj sjedio, padne. Majka Prvat+ je bila spremna spasiti ga, kao i Gospod Śiva. Ali čovjek nije pozvao ni majku ni oca, već je samo viknuo: „Jao!” Premda su i Gospod Śiva i majka Prvat+ oboje spremno čekali da ga spase, čovjek ih nije pozvao!
Ta priča trebala bi vas podsjetiti da se uvijek morate sjećati svojih roditelja, bez obzira na to gdje se nalazite i u kojoj ste situaciji. Oni su živi bogovi koji vas uvijek čuvaju i vode. Upanišade naglašavaju: „Poštuj svoju majku, oca, učitelja i gosta kao Boga.” Možete biti vrlo obrazovani, možda ste stručnjak u svim granama znanja na svijetu. Ipak, vašoj ste majci samo dijete. Blagoslovi vaše majka bit će uvijek s vama. Bezvrijedan je život svakoga tko zapostavlja svoju majku.
Samo majka Prvat+ ima osjećajno srce da zaštiti čovjeka u nevolji. Zato stalno kontemplirajte o tom liku śakti energije – śakti svarkpini. Gospod *śvara je otac, a majka Prvat+ je božanska energija. *śvara si ne smije dopustiti da se približi pokloniku i spasi ga. Samo kad božanska energija učini prvi korak, Gospod *śvara je slijedi. Stoga na prvom mjestu štujte božansku majku. Ona je prava majka. To je razlog zbog kojega se kaže: „Poštuj božansku majku,” to jest majci se daje prvo mjesto. Čak i domovina se uspoređuje s majkom. Kaže se: „Indija je moja domovina.” Svatko tako naziva svoju zemlju, a ne zemljom oca – fatherland.
U Indiji je uobičajeno da nakon vjenčanja djevojka živi u kući roditelja svoga muža. U engleskom jeziku gospodarica kuće naziva se mother-in-law . Ali majka Prvat+ je mother –in-love za cijeli svijet. Law (zakon) je riječ koja se odnosi na svijet, dok se ljubav (love) odnosi na srce pojedinca.
Stoga prije svega njegujte ljubav i smatrajte da vam je ona sve na svijetu. Samo će vam tada život biti ispunjen. Vaša je majka možda vrlo jednostavna i nije mudra po svjetovnim mjerilima. Možda je fizički i intelektualno slaba. Ipak, majka je majka! Ne smijete zapostavljati svoju majku samo zato jer je slaba i bolesna. Ona je uvijek puna ljubavi za svoju djecu. Zato se poklonik Rmads molio majci S+ti: „Molim te, objasni moj slučaj Rmi i pomozi mi! Kad si sama i sretna s njim i kad razgovarate, lijepo te molim, spomeni mu moju situaciju žaljenja vrijednu.” Poklonik Rmads je radio kao poreznik pod namjesnikom Tanishom. Potrošio je sav prihod od poreza koji je skupio od ljudi da sagradi hram majci S+ti, Rmi i Lakšmani i da ukrasi njihove kipove zlatnim ukrasima. Bio je uhapšen pod optužbom nezakonitog prisvajanja novca jer nije novac položio u banku. Teško podnoseći agoniju u zatvoru, on je vapio: „Svami, posvetio sam sav novac koji sam skupio samo da služim tebi.” U prekrasnoj k+rtani, on je ovako pjevao:
O Rmacandra, potrošio sam deset tisuća zlatnika da ukrasim majku S+tu zlatnom ogrlicom
i još deset tisuća srebrnjaka da ukrasim tvoga brata Lakšmanu zlatnim pojasom.
Taj krunski dragulj koji tebe krasi stajao me daljnjih deset tisuća zlatnika.
Ne obazirući se na moje teškoće, ti se razmećeš nakitom kao da si ga sâm nabavio.
(Teluški stihovi)
Čovjek ne može postići ništa u životu ako se ne oslobodi egoizma i vezanosti. Sve se može postići poniznošću i poslušnošću. U svim područjima života – moralnom, duhovnom, materijalnom, pa čak i političkom, treba biti odan Bogu. Samo će tada postignuti rezultati zasjati punim sjajem.
Kad majka napusti svoje fizičko tijelo, njezina se duša i dalje brine za dobrobit njezine djece. Jednog dana prišla mi je jedna majka i zamolila me: „Svami, moja kći sluša svakoga, ali vjeruje samo Svamijevim riječima. Oduvijek je bila tvrdoglava. Ne sluša što joj ja kažem. No ako Ti jednom razgovaraš s njom, ona će poslušati Tvoj savjet. Silno Ti vjeruje. Uvijek će poslušati Tvoje riječi.” Tako dolaze mnoge majke i mole me mnoge stvari u ime svoje djece. Majke imaju važnu ulogu. Nitko nije važniji od majke. Stoga nitko ne smije zanemariti svoju majku. Oni koji to učine, susrest će se s mnogim teškoćama. Žene treba cijeniti, voljeti i biti im zahvalan. Samo će tada muškarci i žene postići plemenit položaj. Vi ste možda društveno priznati ili vrlo obrazovani, ili ste čak i nepismeni – no morate cijeniti svoju majku i poštovati njezine riječi – to mora biti vaša prvenstvena dužnost.
U malom selu pokraj Kolkate živjela je neka majka sa sinom koji se zvao Ishwarchandra Vidyasagar. Majka se teško borila da odgoji sina. Budući da u njihovoj kući nije bilo električne rasvjete, Vidyasagar bi navečer sjedio ispod ulične svjetiljke i učio.
Tako je naporno radio dan i noć, a ipak bio dobar učenik. Konačno je postigao visok položaj u društvu. Postao je vrlo poznati govornik. Tisuće ljudi dolazilo bi slušati njegova predavanja. Jednom je tako vlakom putovao u grad da održi predavanje. Neki službenik indijske civilne službe također je putovao u istom odjeljku u isti grad da čuje njegovo predavanje. Čim je službenik sišao s vlaka, pozvao je nosača da mu nosi malu putnu torbu. Vidyasagar je prišao službeniku i rekao mu: „Gospodine, ja ću vam nositi torbu. No, kamo idete?” Službenik odgovori: „Idem na predavanje Ischwarchandre Vidyasagara.” Kad je čuo te riječi, Vidyasagar se u sebi nasmiješio i krenuo prema mjestu predavanja. Čim su stigli, Vidyasagar je predao torbu službeniku rekavši: „Gospodine, ovdje vas napuštam.” Službenik mu je htio platiti što mu je nosio torbu pa mu je pružio novac i rekao: „Ovo je za vas!” Ali Vidyasagar je odgovorio: „ Gospodine, nosio sam vam torbu da vam služim, a ne da mi platite” te uljudno odbio ponuđeni novac.
Sastanak je počeo. Okićen cvjetnim vijencima, Vidyasagar je sa svim počastima doveden na podij. Kad ga je ugledao, službenik je odmah u njemu prepoznao čovjeka koji mu je prije nekoliko minuta nosio torbu. Osjetio je veliku nelagodu. Čim je predavanja završilo, pao je pred stopala Vidyasagara, moleći za oproštenje. Vidyasagar je postao vrlo cijenjen samo zbog svoje poniznosti i poslušnosti. Još i danas možete pronaći u udžbenicima njegovu životnu priču. Čovjeka ne čini velikim obrazovanost i visoki akademski naslovi, već poniznost i poslušnost. Mnogo je obrazovanih ljudi u svijetu. Ali koja korist od njih? Kakve koristi ima svijet od njihove obrazovanosti? Čovjeka kvari egoizam i vezanost. Velik postane tek onda kad ukloni ovo dvoje.
Za vrijeme održavanja predavanja po sjevernoj Indiji, Adi Śankara se susreo s velikim učenim čovjekom po imenu Mandana Mishra, čija se žena zvala Ubhaya Bharati. Ona je bila izabrana da bude sudac koji će odlučiti pobjednika u raspravi između Adi Śankare i M. Mishre. Ona je istinu smatrala Bogom i zato je bila neobično prikladna za taj susret. Śankara je pobijedio u debati i Ubhaya Bharati ga je proglasila pobjednikom. Prema uvjetima debate, Mandana Mishra je morao poći u osamu i postati samnysin. Tako je i učinio. Kao vjerna žena, Ubhaya Bharati ga je slijedila i također postala asketa.
Jednog dana ona je prolazila sa svojim učenicama da se okupa u rijeci Gangi. Na putu do rijeke, opazila je jednog asketu – samnysin koji se odmarao držeći pod glavom suhu tikvicu koju je koristio za vodu i zato ju je pažljivo čuvao. Ubhaya je primijetila da je asket vezan za tu tikvicu pa je rekla svojim učenicama: „Pogledajte, ovaj čovjek sebe naziva asketom, ali je vezan za tikvicu koju čuva pod glavom kao jastuk.”
Asket je čuo taj komentar, ali nije ništa odgovorio. Kad se Ubhaya sa svojim učenicama vraćala s rijeke, on baci bocu pred njih kako bi dokazao da nije vezan za nju. Vidjevši što je učinio, Ubhaya je spremno primijetila: „Mislila sam da on ima samo jedan nedostatak, vezanost – ahbimna, ali sada vidim da ima i drugi, a to je egoizam – ahamkra. Kako netko tko je vezan i ima jaki ego, može postati mudrac – jńnin i asket – samnysin?”
Njezin komentar otvorio je oči asketi pa se zahvalio Ubhayi što mu je dala istinsko znanje i osjećaj za odricanje.
Razni ljudi moraju slijediti različite putove. Gospod Kőšna je poučavao ljude putu mudrosti te ustoličio istinu da je svima zajednička osobina ljubav. On je opraštao čak ljudima s demonskim osobinama, ljudima kakvi su bili Duryodhana i Duhśasana. Premda se Karna pridružio snagama zla, on je bio čovjek plemenitih osobina. Zato je Gospod Kőšna hvalio njegove osobine. Karna nije posjedovao ni malo egoizma ni vezanosti. Bio je velik ratnik i vrlo milosrdan. Stoga bi čovjek trebao zračiti svojom plemenitošću. Svaki student bi morao čuti samo dobre stvari i provoditi ih u djelo.
Budite sretni i podijelite tu sreću sa svima. To je vaša prvenstvena dužnost.
(Poruka blagdana mahśivartri - Božanski govor koji je održao Bhagavn Sri Sathya Sai Baba 17. veljače 2007. godine u Kulwant Hallu Prasanthi Nilayama)
S engleskog prevela: Stanka Hrabač
Post je objavljen 23.03.2007. u 08:07 sati.