Marketing
*Saturday night fever
*I couldn't get enough,
So I had to selfdestruct!
Jos samo nepuna dva dana, i bit cu naslonjena u najbolji naslonjac u Metropoli, s najboljim pivom u Hrvatskoj u desnoj ruci, s cigaretom u lijevoj, s najboljim čovjekom koji je ikad kročio kuglom zemaljskom pod bokom (Tvrdi – živio on meni sto godina!), slusati najveceg pjesnika danasnjice (a sto se mene tice i nedavne jučerašnjice) i izvlacivsi se na alkohol liti suze krokodilske na „Ringišpil“.
Zasto?
Jer Balašević zaslužuje sve ono najbolje u meni, a njihov tribute band samo to.
Da me Đorđe zaprosi, pristala bih u roku odmah! Moze i samo seks!
/Što je zanimljivo, to je i Tvrdi rekao... Baš tako:
„Da mene Balašević hoće jebat', ja bi' mu dao.“
Što dobar stih čini ljudima!/
Ali kad počne „Portret života mog“ (mnogi je svojataju, ali samo je naša, Tvrdi i ja je posjedujemo), ja ne odgovaram za svoje postupke! To isto vrijedi i za „Djevojku sa čardaš nogama“.
Nema tih riječi kojima bih mogla opisati kako se veselim suboti!
*Cerek okolo glave (mogu ja to)
Svi znate osjecaj kad procitate neku dobru pjesmu, pa vas digne-spusti, kao pseto krpu. E, sad to puta sto, jer dobar stih+glazba= moj idol, totem.
Balaš je univerzalna istina.
On je kao Biblija, imas kod njega citate za sve slucajeve u zivotu.
On je kao WC, uvijek mu se vracas.
On je kao droga, s njim ne mozes prestat.
*Ako ce svirat „Ole lole“, bolje da odmah nazovu hitnu... Ja to izdrzat necu moci!
*nije li simpa? 
Sluša se: Čistim se od njega, da me bolje pukne u subotu.
Želi se: da je sutra subota.
Osjeća se: da će subota biti malen dan za covjecanstvo, ali velik za mene.
Post je objavljen 23.03.2007. u 01:11 sati.