Danas smo na francuskom učili izraze: volim, ne volim, u svoj njihovoj stupnjevitosti...
j'adore > j'aime beaucoup > j'aime bien > 0 > je n'aime pas du tout > je déteste > j'ai horreur de...
obožavam > jako volim > volim > 0 > ne volim > mrzim > grozim se...
Provjerite i u internet riječniku : ) :
Europski rječnik
I svi smo trebali izgovarati te izraze i navoditi primjere onoga što i koliko volimo, odnosno ne volimo...
Tako je došao red i na mene...Nakon primjera za prvih nekoliko izraza, taman sam razmišljala što da navedem izgovarajući:
Je déteste...
A providnost je htjela da baš u tom trenutku i u našu učionicu na vrata uđe, ni manje ni više, nego:
Mesić (sa svojom svitom) i hrpom novinara
Kako je to bio doista i više nego slikovit primjer za gornji izraz, dok smo se svi morali rukovati s njim, ja sam rukujući se samo nastavila svoju komparaciju: "J'ai horreur", a Mesić je glupo rekao: "Bonjour"
Svečano otvorenje novih prostorija Francuskog Instituta i Francuske Alijanse u Zagrebu uz sudjelovanje predsjednika Mesića
ps.
O njemu vrlo zanimljivo piše i Zdravko Tomac, u svojoj knjizi: "Moj obračun s KBG-om (KomunizmomGlobalizmomBezboštvom) na čijem predstavljanju sam večeras bila, u hotelu Sheraton, uz biskupa Milu Bogovića, glumca Dragana Despota, povjesničara Josipa Jurčevića i dr, te oko 700 simpatizera...Posebno je zanimljiv uvodni dio, gdje se kao u formi romana, odnosno opisu mističnog sna o čudesnom suđenju na nebu, bivši student profesora Tomca, poginuli branitelj Vukovara među ostalima obraća i građaninu-predsjedniku Stjepanu Mesiću:
"Sramite li se, građanine-predsjedniče, zbog svoga svjedočenja u Haagu? Možete li, građanine-predsjedniče, mirno spavati, nakon što ste mojoj majci i majkama mojih kolega, koji su pretrpjeli strašne muke i žrtvovali svoje živote, svojim svjedočenjem i drugim izjavama uzeli i ponos na našu žrtvu? Čujete li ono što moja i druge majke govore: 'Naša bol je neizmjerna. Našu bol, predsjedniče Mesiću, ne možete ublažiti ničim, ona je vječna i neutješna. Vi, svojim postupcima i politikom, tu bol, predsjedniče Mesiću, stalno uvećavate, kada ono veliko i časno, za što su naši sinovi položili svoje živote, pretvarate u nečasno i zločinačko'. Građanine-predsjedniče, ja i moji ubijeni dragovoljci doživljavamo i ovdje teške trenutke, jer nam ni na Nebu nitko ne vjeruje da smo se žrtvovali za velike i časne ideale, te nam kažu kako ćemo završiti u Paklu, što je razumljivo, kažu nam, jer vas i predsjednik vaše države optužuje da ste bili dio zločinačkog pothvata! Hoćete li, građanine-predsjedniče, naći snage i suočiti se s istinom i sa strašnim posljedicama svoje politike, kojom, krivotvorinama, ono veliko za što smo mi žrtvovali svoje živote pretvara u nešto nečasno i zločinačko?"
U nastavku iste knjige, i istog sna, predsjednik Mesić, pod naslovom: "I na nebu je potrebno provesti radikalnu detuđmanizaciju", počinje:
"S gnušanjem odbacujem optužbe. Ne samo što nisam kriv, ne samo što me nije sram, nego se ponosim onime što sam uradio i što radim za svoj hrvatski narod i za trijumf pravde. Moja će politika spasiti hrvatski narod i izvesti ga na pravi put. Radikalna detuđmanizacija je u interesu hrvatskog naroda...Moja povijesna misija jest radikalno detuđmanizirati Hrvatsku, zatrijeti svako pozitivno sjećanje na Franju Tuđmana te ga, od velikana, utemljitelja i obnovitelja hrvatske države, pretvoriti u ratnog zločinca...Izgleda da i ovdje na nebu Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi uspijevaju uspostaviti svoju zločinačku organizaciju koja, i ovdje na nebu, pokušava vas mrtve branitelje izmanipulirati i dalje vam ispirati mozak kako bi vas spriječila da spoznate istinu, da konačno progledate. Kad i ja jednog dana za stalno dođem ovamo na nebo, morat ću i ovdje nastaviti raditi što sam na zemlji radio - morat ću i ovdje provesti radikalnu detuđmanizaciju, morat ću i na Božjem Sudu biti svjedok optužbe protiv Franje Tuđmana i državnoga i vojnoga vodstva Hrvatske, kao što sam to bio u Haagu..."
Post je objavljen 22.03.2007. u 22:47 sati.