Ništa novoga, naravno, nema kod mene. Sve po starom. Škola, škola i još malo škola. Dosadni vikend, pa opet škola. I tako se stalno vrti u krug.
Jedino što je novo da sam dobila drugu peticu iz zadaćnice iz hrvatskoga u 3 godine gimnazijskog školovanja i to jer sam opisivala vlastita iskustva, a ne kao po običaju pisala općenito. A i odabrala sam temu koju skoro niko nije pa je i to možda malo utjecalo...
O ljubavi nema ni govora tj. nema ni slova LJ...sad sam sve više sigurna da budu se moja predviđanja ispunila. U to sam više sigurna jer moja frendica od nedavno ima dečka, a njoj je Novu godinu prvi čestital njezin deda..logično slijedi da ako meni nije prvo čestitala muška osoba, onda neću ove godine još imati dečka...ma kaj ove godine, to je još malo.Pa zato da me se još više muči, sigurna sam da će se to produžiti negde do prve godine faksa...ako ne i duže...ali prije sigurno ne...
Jesam li nesretna zbog toga?
Kako kad...u jednom trenu znam da je tako najbolje, ali opet kad se malo osvrnem oko sebe, žao mi je. Ali šta ću, moram i kroz to proći...!!!I to je za neko bolje dobro, to sam sigurna! Ali katkad ni samu sebe ne slušam pa posrnem...
To je najgore kad ne vjerujem nikome, pa ni sebi...makar znam da su i ostali i ja u pravu, ne slušam...
I udarim glavom u zid,pa si kažem:,,Rekla sam ti!'', ,,Rekli su ti!''.
Valjda jednom naučim da slušam...
Evo jedne pjesme koju pjevuckam zadnjih dana:
Ne vidiš dalje od nje,
sam si se predao
-o kad bi mene neko tako gledao...
...o kad bi barem neko za mnom tako patio.
Post je objavljen 22.03.2007. u 22:29 sati.