Marketing
Moje ochi mirishu na jasmin
Nashla me je jednog mirnog dana kako lezhim na pustinjskim valovima vlastite Sahare. Zagrlila me njezhnim dodirom nevine djevojke, zatvorila moj pogled i zavela u njeno tijelo. Sada robujem, vishe ni ne osjetim vjetrove pjeska. Jednim poljupcem, tako snazhnim i sochnim me ubola svojom nevinoshchu. Svjetlo dana ne poznajem vishe, ne zhelim se sjechati tog trenutka, tog kobnog zabranjenog dodira. Moja Apatijo, sada i dalje zhivim po pravilima koja mi nikad nisi obajsnila. Skrivena i u rushevinama nemam hrabrosti se vishe ni crnini prepustiti. Ludujem u svom kavezu bezbojnosti, lupam svojim ochima, slusham svojim usnama ali krika slobode nema. Zashto si doshla do mene i odvukla me na ovako prozirno mjesto? Zhelim se osloboditi, ne, zhelim pobjechi i vratiti se okrutnoj pustinji. Razmishljam o tebi no misli mi ne mogu pustiti korijenje tamo gdje nichega nema. Odustajem slati poruke koje nitko neche primijetiti na tvom nasmijanom licu. Ja sam ti, a ti moju ulogu igrash tako savrsheno kao da je krojena po tvojoj mjeri. Sebichna si isto toliko koliko i ja zhelechi te kao odgovor i zhalechi se na tebe kada me varash s drugima. Ako si me vech zatvorila da budem odraz tvojih zelenih prozora, onda me i chuvaj, pazi da mi je lokot dobro zatvoren jer inache chu odletjeti. Znash Apatijo, ne mozhesh me zauvijek hraniti nishtavilom i ochekivati da ja nechu trazhiti vishe. Nechu se skrivati vishe iza tvojih suznih zrcala, nego chu bjezhati prema tvojim usnama, gdje che me mirisati varalice vatrometa i iluzija, izachi chu iz tvojeg tijela i vrisnuti tako da sama chujem vlastiti glas.
Post je objavljen 22.03.2007. u 22:34 sati.