Postoje problemi koji su naši osobni ili većeg broja ljudi o kojima nerado razmišljamo, kojih se bojimo, bježimo od njih i ponašamo se kao da nas se nas to ne tiče ili kao da toga nema. Ljudima često nedostaje hrabrosti i dobre volje, da se hvate u koštac s problemima. Isus je odlično rekao: "Istina će vas osloboditi". Nekada je istina gorka i teško prihvatljiva, ali je sto puta bolje prihvatiti istinu, nego živjeti u laži i robovanju lošim navikama.
Kada je problem mali, odgađamo ga za kasnije ili ako je problem većeg broja ljudi, očekujemo da netko drugi to riješi. Kada neki problem može riješiti svatko, obično ga ne riješi nitko.
Moj pradjed imao je izreku da suđe treba oprati odmah, a ne čekati da se usmrdi.
Postoje problemi koje zanemarujemo i odgađamo za sutra, mislimo da to nije naš problem, ravnodušni smo i boli nas briga. Onda jednoga dana dogodi se katastrofa i pitamo se kako se to dogodilo, pa kako, zbog čega, nije moguće i mislimo da se više ništa ne može popraviti. Tada se predamo očaju i životarimo od danas do sutra. Katastrofe se događaju kada se problemi dugi niz vremena ne rješavaju. Ali tada se ne treba predati, dići ruke od svega, nego prionuti poslu i spasiti što se spasiti može.
Jedan od pojmova koji ljudi izbjegavaju je smrt. Ponašamo se kao da se to nas ne tiče i kao da nikada nećemo umrijeti. Ne želimo o tome ni razmišljati, mijenjamo temu i bježimo od toga. Svi ćemo umrijeti i o tome moramo razmišljati. Trebamo biti spremni za to. Smrt nije kraj, nego prijelaz iz zemaljskog u vječni život. Tko ima čistu savjest nema se što bojati. Tko nema čistu savjest još ima vremena da to promijeni, ali bi trebao odmah jer sutra možda bude prekasno. Sveti Franjo Asiški nije se bojao smrti, nazivao ju je sestricom. Sv. Ivan od Križa rekao je da onaj tko ima duhovna bogatstva ne boji se smrti nego joj se veseli, jer će nakon smrti imati još veća duhovna bogatstva. A onaj tko ima puno materijalnih bogatstava, boji se smrti jer će sve to izgubiti.
Postoje problemi poput pada nataliteta, pobačaja, zagađivanja okoliša i ekološke krize za koje obično mislimo da se nas ne tiču i neka netko drugi to riješava. Stvari su sve gore, jer se premali broj ljudi bavi time i nešto poduzima. Mnogi ne čine ništa. Svatko može nešto učiniti. Kako ćemo objasniti svojoj djeci i unucima, da nismo ništa učinili kada se nešto moglo učiniti! Zar bi trebalo rješavati problem nataliteta kada bude samo milijun Hrvata ili bi trebalo rješavati problem zagađivanja okoliša kada bude neizdrživo? Treba odmah jer kasnije se više neće moći popraviti. Bog ne očekuje od ljudi da čine čuda, nego očekuje da učine ono što mogu. Grijeh je ako stavljamo glavu u pijesak i ne činimo ništa. Na kraju serije o nacistima, koja je bila lani na tv-u pisalo je: "Zlo se širi, kada dobri ljudi ne čine ništa."
Kad postoji neki problem, treba pogledati istini u oči, suočiti se s time, boriti se, početi riješavati, činiti što se može, poboljašavati stvar, tražiti pomoć od Boga. Ljudima nije sve moguće, ali Bogu ništa nije nemoguće.
Mnogi imaju nečistu savjest i ne poduzimaju ništa. Živjeti u grijehu i laži je najgori način života, koji donosi puno patnje, boli i muke već sada. Tko se protiv svoje savjesti i protiv Božjih zapovijedi opredjeljuje za loše, svjesno i slobodno, čini zlo protiv Boga, sebe i drugih ljudi. Tko do smrti ustraje u zlu i grijehu te umre nepokajan , krivac je svoje vječne propasti. Isusove stroge riječi o sudu žele čovjeku posvjestiti odgovornost za svoja djela. Isus je Spasitelj i kada prijeti, jer time želi spasiti čovjeka. Isus nam govori o zlu i grijehu da nas spasi, da nas pozove da činimo dobro.
Tko ima nečistu savjest, neka se što prije pokaje i popravi. I ja ponekad imam nečistu savjest i griješim i ja mogu biti bolji i učiniti više.
Treba govoriti i o problemima, jer izbjegavanje problema vodi u propast. Možemo riješiti probleme, može biti bolje!
Post je objavljen 22.03.2007. u 22:34 sati.