Marketing
...A sad sam tu, u zatvorenom krugu, vrtim se u prazno. Znam da nikamo ne idem, a ipak se vrtim. Moram. Moram, ili ne bih mogao preživjeti...
Osoba koja je sad ovdje zapravo nisam ja. Postala sam pola onoga što sam bila prije. Rado bih da sam te srela dok sam bila cijela, to bi bilo krasno. Ali nema svrhe sada o tome misliti.
Katkad se osjećam tako usamljeno. Onako bespomoćno, kao kad ti izmaknu ispod nogu sve na što si navikao. Kao da više nema sile teže i plutam dalekim svemirom. I pojma nemam kamo idem.
vjeruješ li da u krošnji stabla pokraj one sive zgrade žive vile?
vjeruješ li zaista da je sve moguće ako dovoljno jako želiš?
vjeruješ li da nebo plače kada kiši?
vjeruješ li još uvijek u bajke?
Post je objavljen 22.03.2007. u 20:20 sati.