"Pobednik gleda sa kalemegdana
a ja sam vojnik i topovska hrana"
Mart ,osamnaesti , godina 1990 ... "Konacno sam slobodan" nakon godinu dana prvi puta u civilnom odijelu ...Pun mi je kurac bio onih vojnickih cizama , opasaca i oprtaca ...
Bio je prekrasan dan ,malo prohladno ali suncano ...Posljednji puta se secem beogradom , kalemegdanom , knjaz mihajlovom , terazijama ... neopisivi osjecaj slobode nakon godine dana provedene u izolaciji ....
Prvi puta sam bio u beogradu kao klinac , naime nasa osnovna skola dr. franko wintwr i skola sava kovacvic iz beograda sirile su bratstvo i jedinstvo , njihovi ucenici dolazili bi kod nas a mi bismo odlazili kod njih ...
Beooogradjanni , simpatican mi je uvijek bio taj njihov naglasak ...
Jest da je srpski al ipak je beograd lep grad a bogami i beogradjanke ...
taj 18 mart bio je i dan kad sam se posljednji put oprostio od svojih drugara s kojima sam dijelio dobro i zlo proteklih godinu dana ...
Oprostio sam se i od staresina , istina bog bili su srbi al bili su i ljudi ...
Pozdravio sam se i sa jednom malom lepom Gogom , radila je u kontroli leta na aerodromu batajnica ...Jedna lepa mala beogradjanka , nadasve simpaticno bice ...
U sijecanju su mi ostali cigani tj. ciganjski ulicni bend koji je svirao na autobusnom kolodvoru a pesma je isla ovako "Ko to kaze ko to laze srbija je mala nije mala nije mala triput ratovala i opet ce ako bude srece"
Na nek nacin ispratis me ti cigani sa tom pjesmom :-))
u 14 sati ulazim u autobus i znao sam da se nikad vise necu vratit tamo ...
"Zbogom srbijo , zemljo pacova i buba svaba" pomislio sam si tada ...
A nije trebalo biti i nesto mnogo pametan da bi se zakljucilo da se sprema nesto gadno ...
Zbogom srbijo , ZBOGOM....
Post je objavljen 22.03.2007. u 19:24 sati.