Marketing
Jack Trbosjek
Ej ljudi,
odmah na početku da vam kažem
da neću pisati novi post dok ne
budem imala više od 50 komentara.
E i još jedna vijest je da sam naučila
raditi avatare, pa ću ih sad tu staviti
pa ako vam se neki sviđa, slobodno
ga uzmite...Evo kao što u naslovu
vidite, danas ću pisati o Jacku
Trbosjeku...Napisat ću samo prvo i zadnje
ubojstvo, jer su sva grozna pa da
pišem sva bilo bi previše...
Zapamtite, preko 50
komentara ili ništa od novog posta...
Aj kiss svima
Malo je imena u povijesti koja su savršeno prepoznatljiva,
a još je manje onih koja na spomen u sjećanje dozivaju
tako žive slike: prljave uličice, magla koju jedva tjera
ulična svjetlost, pripite prostitutke, ljudi u dronjcima
koji se bore za opstanak, povremeni vriskovi izgubljeni
u tišini okrutnog ubojstva.
Takvu otprilike sliku u glavi dobivamo na spomen imena
Jack Trbosjek, londonskog serijskog ubojice s kraja 19.
stoljeća čiji identitet nikad nije otkriven. Kad sve usporedimo
s današnjim zločinima i brutalnim ubojstvima koja se događaju,
'tata svih serijskih ubojica'
danas možda ne bi ni punio naslovnice svih novina, bio
bi još jedan nasilnik u nizu koji svoje perverzne potrebe
iskaljuje na najnižem društvenom sloju.
Njegova popularnost, međutim, skriva se u činjenici da
se radi o klasičnom, do kraja neistraženom slučaju u
kojem identitet ubojice nikad nije otkriven, što se s
vremenom pretvorilo u misterij, legendu... Jack Trbosjek
se pojavljuje kasno noću, iz magle, ubija nasilno i nestaje
u sekundi bez traga. Svako je ubojstvo sve gore, svaku
sljedeću žrtvu teže je prepoznati, da bi njegov bijes
kulminirao u gotovo potpunom masakriranju posljednje
žrtve i da bi nakon toga zauvijek nestao sa 'scene'.
Kada je Charles Cross 31. kolovoza 1888. hodao
Whitechapelovim Buck's Rowom, nešto prije četiri ujutro,
bilo je hladno i maglovito, gotovo kao i svaka londonska
zora. U daljini je ugledao ženu kako leži na leđima s
podignutom suknjom. Pozvao je drugog slučajnog prolaznika
da joj pomognu misleći da je ili pijana ili žrtva pljačke.
Nakon nekoliko minuta naišao je policijski pozornik John
Neil koji je primijetio krv na vratu. Iako su joj dlanovi i
zglobovi bili hladni, ruke su joj bile još tople. Nije bila mrtva duže od pola sata.
Tek nakon par dana tijelo je identificirano. Radilo se
o četrdesetdvogodišnjoj ženi, poznatoj kao Polly,
pravim imenom Mary Ann Nichols. Bila je udana i
imala petoro djece, ali zbog problema s alkoholom,
ostavila je obitelj i zarađivala uglavnom prostitucijom.
U vrijeme kad je ubijena, nitko od susjeda nije ništa čuo.
Posljednja žrtva, Mary Kelly, lijepa i mlada Irkinja, pronađena
je mrtva 9. studenog 1888. Pomoćnik stanodavca došao je
po novac, ali nitko nije otvarao. Pogledao je kroz razbijeni
prozor i ugledao nešto što je mogao nazvati jedino
'stravičnim'. Prisutni policajac izjavio je da će tu scenu
pamtiti dok je živ, a obdukciju su radila dvojica liječnika.
Golo tijelo ležalo je na krevetu stravično izmasakriranog,
neprepoznatljivog lica s kojeg su bili izrezani nos, uši,
obrve i dr. Grkljan je bio prerezan tolikom snagom da
je glava na pola visjela. Trbuh je bio razrezan od prsa
do spolnog organa i apsolutno svi unutrašnji organi bili
su izvađeni i razbacani po sobi. Tek nakon dužeg pregleda
otkriveno je da je srce i nestalo.
Budući da daljnja istraga nije donijela ništa novo, slučaj je
1892. zatvoren kad je glavni inspektor umirovljen. Došao
je kraj i ubojstvima Jacka Trbosjeka, međutim legenda je
ostala. Teorije o stvarnom identitetu uključuju više od 50
pretpostavki, a ide sve do uglednih londonski liječnika,
pa čak i do kraljevske obitelji. Ništa nikad nije isključeno.
Tip je totalni umobolničar...
A evo vam avatari:
Post je objavljen 22.03.2007. u 20:04 sati.