Na dnu moje puti ti ceš biti živa
I kad sve to svrši. Obdan ti ćeš proći
Uza me ko sjena nagla, hladna, siva;
A sva sjajna, vrela u san ćeš mi doči.
Pelin mojih dana i med mojih noči
Ti češ uvjek biti. Što se samnom zbiva,
Neču ni sam znati:-besvjesno ću poči,
Kud ti mrtvo lišče tragove skriva.
Sječati se neću više lica tvoga,
Mirisa tvog parfema, zvuka tvoga glasa.
Ali u svakoj bolnoj žili tijela moga,
Sve do poslednjega samrtnog mi časa,
Ko živ korijen, koji neče uvenuti,
Ja ču da te nosim na dnu svoje puti.
Vladimir Nazor
Post je objavljen 30.03.2007. u 23:44 sati.