Marketing
NOVI ALBUMI
ELISABETH WITHERS It Can Happen To Anyone
Za nagradu Tony (za ulogu u Color Purple) nominirana američka pjevačica objavila je svoj debitantski album 30. siječnja ove godine. O albumu se međutim malo zna, pa se zapravo može reći da se ponavlja situacija Heather Headley, dobitnice iste nagrade. Heather je doduše napravila puno jači i kvalitetniji album, međutim Elisabeth Withers posjeduje glas koji ćete teško zaboraviti i ne prepoznati ga kad ga ponovo čujete, podsjećajući na Gladys Knigt.
Album na kojem je Withers napisala većinu materijala mješavina je gospela, r&b-ja, jazza i rocka i od ljudi uglavnom dobiva izvrsne ocjene. No, mislim da se tu jednostavno radi o onim tipičnim situacijama kad vam je dosta svega onoga čime vas bombardira MTV i što drugi slušaju, pa onda pomislite da je dobro sve što je imalo drugačije. Čitajući druge blogove, smiješno je kad osobe hvale izvođače koji su za nekoliko kategorija lošiji od nekolicine drugih, izravnih konkurenata s boljim aktualnim albumima, ali eto, te druge nisu ni poslušali, pa je logično da nemaju s čime usporediti. I pritom ne mislim samo na Elisabeth Withers.
Ovaj album jednostavno nije dobar. Da ga je snimila neka druga pjevačica, slabijeg i manje prepoznatljivog glasa, ne bi dobio ni ovoliko malo pažnje, ako je to uopće moguće.
Be With You, te Somebody jedine se pjesma koje su vrijedne slušanja. I ne jer su jedine pamtljive i eventualno komercijalne, nego jer sam te jedine uspio do neke mjere shvatiti. Nakon nekoliko ponavljanja svih pjesama, na kraju ostaje tek osjećaj zbunjenosti. I pitanje zašto se takav glas uopće pozabavio ovakvim pjesmama.
OCJENA: 2
MACY GRAY Big
Ni kod Macy Gray, dobitnice nagrade Grammy, situacija nije sjajna. Njezin album On How Life Is iz 1999. bio je jedan od najboljih te godine, a Macy se nametnula kao zanimljiva vokalistica, talentirana skladateljica. Međutim, sjaj je kratko trajao. Nije da nije imala dobrih pjesama nakon toga, međutim daleko je to od impresivnih i nadahnutih trenutaka s prvog albuma.
Na svom četvrtom studijskom albumu, koji je u prodaji od sljedećeg utorka, udružila se između ostalih i s will.i.am-om i Justinom Timberlakeom. Jedan kritičar nazvao ju je "pjevačkim Timbalandom", koja misli da može pjevati sve i s bilo kim, pa prihvaća suradnje sa svih strana. Tako se ovdje nekim čudom našla i Fergie. Pitanje je koliko je to odabir same Gray, a koliko je to nametnuto od strane producenta koji je, podsjetimo, još uvijek s Fergie u grupi Black Eyed Peas.
I nije čak ni Fergie ovdje problem, jer svoj posao odradila je nenametljivo i korektno. I čak mogu reći da na albumu nema neke pjesme koja se ističe kao loša. A tu i tamo pojavi se čak i neki sjajan trenutak (Slowly). Ali nije mi baš jasno kuda je taj album trebao ići i je li tamo stigao. Jer ako je, ostala je neka praznina. A pjevačici očito više nije previše bitno da izgrađuje svoj osobni prepoznatljiv stil. Album je ispunjen pjesmama koje bi se prema nekim kriterijima svrstale u istu kategoriju, no u konačnici ostaje dojam pomalo nesuvislog i necjelovitog albuma.
OCJENA: 3
Post je objavljen 22.03.2007. u 15:55 sati.