Marketing
jedna malo ozbiljnija tema
sad će ispasti da sam neka čistunka, ali baš me ovo što sam pročitala iživciralo. i šokiralo. i iznenadilo. a i nije baš. i svašta. uglavnom... bio je prije par dana članak u jutarnjem o tome kako u hrvatskoj mladi jako brzo prođu sve faze od prvog jointa do ovisnosti... znam da je ovisnost općenito tema o kojoj bi se moglo jaaako puuuno pisati i tema koju bi se moglo žvakati uzduž i poprijeko na razne načine... ali to mi ovom prilikom nije cilj! ono što je meni palo na pamet... ustvari skoro prvo i jedino što sam se zapitala kad sam vidjela članak... kakve su to obitelji i kakvi su to roditelji gdje dijete uspije ma i probati bilo kakvu drogu, a kamoli postati ovisno!?
uvijek sam mislila da su moji roditelji super u svakom pogledu... nisu ni previše strogi, ali ni pretjerano popustljivi... a sad... ako ima roditelja kojima mogu promaknuti događanja koja tvore statistiku iz spomenutog članka... hmmm... onda ispada da je tu netko lud... po tome su moji onda prema meni ultrasuperturboekstra strogi!?!?! 
mislim, ako je to sve tako - hvala bogu da jesu, ali ipak... ne mogu ja baš to tako shvatiti... kako može nečije dijete doći do liječenja ovisnosti a da prije nitko ništa ne vidi i nezna?! meni je to totalno nemoguće i neshvatljivo... brat i ja povremeno popijemo neko piće... uglavnom malo i ne baš često... i za razliku od većine naših vršnjaka, nikad nismo ni pokušavali to sakriti od roditelja... nismo imali potrebe. došli bi doma i rekli da smo pili i što smo pili - i to je to. samo su rekli dobro i pitali jel bilo fino to što smo pili. ako smo se koji put baš previše napili - prvo su nas oporavili, a onda smo sudjelovali u obrazovnom razgovoru... i to je to. iz svega toga je rezultat takav da u zadnjih par godina primjećujem da svi oko mene piju sve više, a ja sve manje... popijem jer mi je nešto fino... nemam ni volje, ni želje, ni potrebe piti da bi se napila. nisam nikakav anđelak, daleko od toga... ali nemam potrebu nalit u sebe litre alkohola i spalit si većinu organa.
ehmm... malo sam odlutala... htjela sam reći... brat ode van, popije pola pive i nema namjeru to zatajiti, ali pije nego što uspije išta reći, mama mu odmah, dok još stoji na vratima, kaže da mu se vidi da je pio nešto. isto tako i mene pita... idem van, budem negdje 5-6 sati, popijem u to vrijeme pola deci votke, i odmah na vratima me dočeka s tim da mi se vidi da sam pila... samo je pitanje šta... ja kažem da sam pila votku i ok. sve pet. ajd, uđi, obuci pidžamu i spavaj. laku noć! dakle, ne rade nikakve probleme kad problema nema, ali svejedno sve vide i sve znaju... tako da ja iz svog života ne vidim i ne mogu shvatiti kako moji roditelji vide da sam ja popila pola deci votke, a netko drugi može postat ovisan o drogama a da mu roditelji baš ništa ne znaju o tome. 
i da, da utvrdimo gradivo... ja sam sa svojim roditeljima presretna.... bez imalo pretjerivanja mogu reći da mi je jako drago što su baš takvi kakvi jesu! 
Post je objavljen 25.03.2007. u 16:27 sati.