Vrag je odnio šalu kada dvije zemlje koje su se dosad najžešće odupirale cijelom konceptu Protokola iz Kyota, SAD i Australija, zvone na uzbunu. Protokol, naime, predviđa da svaka zemlja preuzme obvezu da sačini katastar gospodarstva i prometa s količinama ispuštanja ugljikova dioksida te da po njemu napravi plan prema kojem bi svi bili, iz godine u godinu, to ispuštanje obvezno smanjivati.
SAD i Australija dosad su, osobito na razini vlada, bile najžešći kritičari cijeloga koncepta, čak su se i sprdali s njime, te su propagirali one znanstvenike koji zagovaraju labavu teoriju, da ugljikov dioksid nema veze s globalnim zatopljenjem, nego su dokazivali da se ono treba povezivati s nekim drugim, snažnijim svemirskim ciklusima, poput Sunčeva.
Što se promijenilo?
A sada se u manje od mjesec dana sve okrenulo naglavce! Australija, neovisno o Kyotu, pokušava pronaći način da se na državnoj razini hitno smanji potrošnja ugljena, a u najvažnijim američkim medijima u rubrikama koje prate znanost, iznenada su neočekivani publicitet dobili događaji i znanstvena rješenja, čak i vrlo bizarna, teme za koje u vrijeme “bušističkog” samozadovoljstva konjunkturom multinacionalki koje prerađuju naftu i prezira prema ostatku svijeta – pa i prethodniku Clintonu koji je parafirao Protokol iz Kyota – nije nikada “bilo mjesta”.
Temelj su te promjene pristupa potvrde da je Južni, ili Antarktički ocean, postao “kiseo”. To je rezultat istraživanja međunarodne ekipe od 60 znanstvenika iz Australije, Belgije, Francuske, SAD-a i Novoga Zelanda koja se početkom ožujka vratila s temeljitog istraživanja morske vode jugoistočno od Tasmanije, na mjestu gdje se miješaju hladne struje Antarktičkoga oceana i topla Istočnoaustralska struja.
Kriva samo Australija?
– Ne bih rekao da smo ga “ubili” – rekao je o stanju Južnoga oceana u prvom javnom obraćanju 7. ožujka dr. Will Howard s Australskog antarktičkog Centra za kooperativna istraživanja klime i ekosustava, vođa pet tjedana dugog istraživanja na brodu Aurora Australis te dodao:
– Međutim, nešto se dramatično promijenilo u oceanu, za koji smo vjerovali da je milijunima godina posve netaknut.
Južni je ocean, sa svojim kružnim strujama koje slijede planetarnu rotaciju Zemlje, svojevrsni globalni ispust za odvodnju ugljikova dioksida s našega planeta. Zračne ga struje dovode na jug, a fitoplankton, mikroalge, osim što ugljikov dioksid fotosintezom vraćaju kao obnovljeni kisik u atmosferu, na sebe ugljik vežu u kalcijev karbonat, a kad uginu, njihove ljušture padaju na dno i tako talože suvišni ugljik. Na taj način su, u geološkoj povijesti Zemlje, uostalom, nastala sva vapnenačka gorja, pa i europski alpski sustav, a posebno Dolomiti i Dinaridi, te golema krška područja u zaleđu, od Tršćanskog zaljeva do Prokletija.
Australija je jedina velika industrijska zemlja na južnoj polutki koja je najbliža i važi kao “očiti osumnjičenik”, a uz nju su tu još gospodarstva Argentine, Čilea i sve dinamičnije Južne Afrike.
Istup dr. Willa Howarda bio je zapravo dramatičan.
– Kiselost morske vode, u mjeri koju smo izmjerili, zvoni na hitno djelovanje, a zapravo se vrlo malo može učiniti da se proces koji smo potvrdili barem uspori u sljedećih sto godina – rekao je dr. Howard.
Spirala smrti
Kiselost voda južnoga oceana znači da fitoplankton više ne apsorbira ugljikov dioksid, nego se on zbog pritiska zračnih strujanja u moru samo otapa. Kiselost vode neprijateljski je okoliš za fitoplankton te ga je sve manje, a time se prirodna potrošnja ugljikova dioksida u toj spirali smrti još više smanjuje!
Antarktički ocean sam apsorbira trećinu ugljikova dioksida, a ostale dvije trećine sva mora zajedno. Oceani gutaju trećinu ugljikova dioksida na Zemlji. Prva pomoć bila bi dodavanje željeza u vodu, nužnoga algama, koje vjetar prirodno hrani crvenom prašinom iz australske pustinje.
::IZ MEDIJA::
Southern Ocean current faces slowdown threat (Reuters)
Kriza Južnog oceana: More koje je postalo pretjerano kiselo (Večernji list)
Post je objavljen 17.03.2007. u 14:46 sati.