Marketing
Humpty Dumpty Had A Great Fall
OK, malo sam toksičan, ali ova nedelja mi je takva da bih mogao da je naslikam sivom bojom na crnoj pozadini.
Đ.B., 'I život ide dalje...'
Đ.B., 'I život ide dalje...'
Vraćajući se po datumima unazad u svojevrsnoj polusvjesnoj reviziji svega što sam do sada ovdje udrobila, s kruvom il' bez njega, shvatila sam da je odluka da pritisnem delete u opcijama bloga i tako hinim da od novembra '95 pa naovamo nije postojao nikakav zapis o mom životu bilo prilično kratkovidno as well as hirovito s moje strane.
No, dobro. Sto žena - dvjesto sisa il' svakome njegov PMS. Moj lični Periodični Manični Sindrom, eto, nije ni blizu al' se već široj okolini vadim na njega. A zapravo, šta: umorna sam, naprosto - umorna. Od nepravde i nesigurnosti koje tako suvereno vladaju svijetom i ljudima, od misli kako će mi život otići u papar i kako se pretvaram, polako al' sigurno, u činovničkog crva koji još malo pa neće moć' ni papir podignut' sam, bez da mu to neka sporazumno ugovorena glavešina odobri.
Slijedom ovih i ovakvih misli, blago začinjenih jučerašnjom, nimalo romantičnom, šetnjom po kiši koja je inducirala divljanje misli (po kojima svaki adolescent može bite my dust) i već poslovičnu želju za nekim drugim životom (ali, kako je već poznato - nijedna ti vanjska promjena ne može potpomoći onu unutarnju, svakako ne na duži period) odlučih dignut' sidro. Pa na dva dana - na dva. U krnju metropolu, daklem.
Pita me jučer jedna moja zašto BAŠ na Uskrs putujem u ZeGe, na što joj ja naivno te u čudu odgovorih kako mi je to, eto, em slobodan, em poduži vikend
Po svom dobrom običaju totalne ignorancije što se narodnih običaja i globalnih narodnih tokova tiče, tek sam naknadnom analizom skužila da se ona, kao dobar kršćanin, pita kako to da se ja još nisam preobratila. Ili, ako se već nisam preobratila, zašto bar, reda radi, ne štujem tekovine civilizacije jednog naroda, jedne vjere i stotine generala. No, nećemo o generalima, jel'te, ovo je spominjanje služilo samo i isključivo u svrhu da imam što više koristi olitiga uleta od guglanja dotičnih.
Ovaj svoj ćeif, za ostvarenje kojeg je neophodno plaćanje autobusne karte do Zg i nazad te još ponekih, zanemarivih, troškova hrane, pića, kava te eventualnog minimalnog shoppinga u doba osobne prebolne besparice opravdavam potrebom za proljetnim čišćenjem uma. Jest, mogla bih to uraditi i u Splitu - pod dekom, u dubokom snu ili pak potpuno besplatnim šetnjama po Marjanu, recimo, ili splitskim plažama, toliko puta izgaženim i izlizanim mojim emotivnim divljanjima.
Al', eto, hoće mi se.
Post je objavljen 28.03.2007. u 17:15 sati.