Počeli smo se spuštati strmim stepenicama. Oko jahača se poput plime širila jeza. Arya je isukala mač, a Dula pripremila svoju novu sjekiru. Izvukla sam luk i čekala da mi odvratno biće dođe u domet. Beathor je počeo izgovarati čaroliju; tijelo mu se počelo izvijati, smanjivati, izrastala su mu krila. Lice mu se grčilo dok su se na njemu formirali kljun i žute oči. Napokon se pretvorio u nešto nalik na orla. Poletio je i počeo se obrušavati na njega.. Arya se primakla jahaču s desne strane i uspjela mu zadati udarac po boku. Moja strijela mu je okrznula lijevo rame i odmaknula dio pelerine. Jahač je polako i smireno, kao u usporenom filmu, podigao mač. Dula je sa strahovitim pokličem skočila na njega i svom snagom zamahnula sjekirom prema podignutom maču i ruci koja ga je držala. Jahač se okrenuo prema njoj i krenuo zadati udarac, no u taj se čas Beathor – orao spustio iz visina i kandžama mu zgrabio kukuljicu. Jahač se smeo i pokušao sagnuti da se otarasi maga, ali se dočekao na Aryin mač. Kriknuo je; bio je to grozan zvuk koji je parao tišinu. Luk je pjevao, i ja s njim. Strijele su uglavnom pogađale ruke, noge i ramena. Izgledalo je kao da ga ozljede ne pogađaju, on se i dalje svejednako borio. Jednim jedinim snažnim udarcem poklopio je Dulu mačem i duboko joj zasjekao trbuh; pala je na pod. U taj tren paladinka mu je zarila mač ravno u utrobu, a moja strijela je napokon pogodila lice crnog jahača. Uspjeli smo ga nadvladati.
Priskočismo u pomoć ranjenoj barbarki, što smo brže mogli. Jedva je disala, ozljeda je bila vrlo teška. Činilo se da nema nade za našu novostečenu prijateljicu. Arya se u očaju odmaknula i pala na koljena. Počela se moliti. Beathor i ja smo stajali nad umirućom Dulom. Tada je Beathor spazio medaljon koji je nosila oko vrata. Na njemu je bila nacrtana ruka. Uzeo ga je. Pogledala sam ga. Bila sam tako bijesna na njega što u trenutku kada se jedan život gasi nama pred očima on razmišlja o predmetima koje bi mogao proučiti i prisvojiti. Prosiktala sam kroz zube da joj izvoli vratiti medaljon. Bila sam spremna boriti se s njim ako zatreba. Dao mi ga je u ruke i ja sam ga prislonila na grudi barbarke. Čim sam to napravila, medaljon je počeo sjajiti plavom svijetlošću, sve jače i jače. Njezina je rana zacjeljivala pred našim očima. Suze je zamijenio osmijeh; živjet će. Spasila ju je iscjeliteljska ruka božice Mischakaal. Dula je otvorila oči. U tom pogledu koji mi je uputila bilo je sasvim jasno da sam stekla doživotnu prijateljicu. Kasnije će mi uzvratiti uslugu i otplatiti dug, ali od toga dana se nećemo razdvajati.
Doduše, jednom ćemo biti različitog mišljenja, kada ona bude stala na stranu maga, a ja na stranu tajanstvenog neznanca. Vjerojatno je sreća što nismo odabrali put kojim je Beathor želio ići; naša bi se misija otegnula i možda bi bilo prekasno. A možda bismo uspjeli napraviti mnogo više. U svakom slučaju, meni je osobno drago da nismo krenuli ususret tami. Iako to smiješno zvuči ovdje, u tamnicama Palantisa. Mora postojati način da se izvučemo. Predaleko smo došli. Tko zna kakve misli prolaze kroz glave mojih suputnika. Jesu li se predali već? Ne, ne vjerujem. Bilo bi to tako malo nalik na njih. Ipak, izmučeni su nam i duše i tijela. Potreban nam je odmor, odmor u bajnim šumama Qualinestija! Ili što već njima pruža zadovoljstvo. Hoću li se ikad više vratiti… imam li se čemu vratiti? Hoćemo li ovdje, tako blizu cilja, a opet tako daleko, dočekati kraj vjekova? Sasvim sigurno nećemo. Makar grizli kroz zidove.
Dok se Dula odmarala, krenula sam izvidjeti klanac. Ovaj teren bio mi je nepoznat i nisam se u njemu dobro snalazila. Bilo je gotovo nemoguće čitati tragove na tvrdom sivom kamenu. Učinilo mi se da u daljini čujem rog. Vratila sam se po svoje suputnike, ovdje nismo bili sigurni. Barbarka je mogla krenuti dalje.
Dalje niz klanac opet sam čula taj zvuk i učinio mi se neobično poznat. Kao da su to… a onda zvuk iza nas, četveronožnog stvorenja. Divovi! Divovi sa svojim mačkama, a zvuk je pripadao lovačkom rogu. Okrenuli smo se. Arya i Dula su krenule prema mački, iz Beathorovih je ruku poletjela magična energija i pogodila mačku. Zacviljela je i na trenutak izgubila kontinuitet borbe. Bio je to koban trenutak po nju; mač i sjekira su zarezali nevjerojatno precizno. Oprezno smo pošli ususret divovima. Odjednom sam shvatila da se divovi bore s nekim ogromnim krilatim stvorenjem i ugledala bljeskove. Stvorenje ih je nagnalo u trk. Potrošila sam jednu strijelu da probije srce diva koji je počeo bježati prema nama. Izgleda sa sam našla svoj cilj; ovdje su obitavali divovi koje sam tražila. Ovdje sam trebala osvetiti Nimlotha od Qualinestija. Lepet krila, preplavljuje me tjeskoba, usnice mi se jedva pomiču dok govorim svojim suputnicima tu mrsku riječ: -Zmaj! Crni.
Arya se grči od bola koje prisutnost zla izaziva u njoj, a zmaj se približava. sletio je ispred nas. bio je odvratan, a zlo koje se širilo nadmašivalo je sve što smo dotad sreli.
Post je objavljen 22.03.2007. u 12:18 sati.