Marketing
BITI PRIJATELJ
Jeste li ikad čuli da netko slavi rođendan 5 dana pa ne stigne ništa napisati na blog.
Na sam rođendan u četvrtak-čestitari koji svake godine dolaze nepozvani kao što je i red, u petak proslava sa zborom u penzionera- drugarice po pismi vole najviše feštat , svaka druga proba je neka fešta, pa morala i ja počastit, u subotu večera za moje staro društvo, u nedilju
čašćenje za one koji su zaboravili ili nisu stigli prije, u ponediljak s mojim prijateljima iz udruge Sunce. Još mi preostaje počastiti ekipu iz Foruma. Kad je bal nek je bal ! Kažu da je čovjek bogat koliko prijatelja ima.
«Vaš je prijatelj zadovoljenje vaših potreba. On je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću. On je vaša trpeza i vaše ognjište. Jer, dolazite k njemu gladni, i išćete od njega spokoja.» –O prijateljstvu-H. Gibran
Koliko li je misli, izreka zapisano o prijateljstvu ! Svi ti hvalospjevi prijateljstvu zvuče patetično, na neki način iritiraju, podgrijavaju ego-trip istovremeno ga negirajući jer –biti prijatelj-ima altruistički predznak. Glorificiraju nas kao neka viša bića koja su sposobna osjećati nesebičnu prijateljsku ljubav a zapravo je jedini međuljudski odnos po slobodnom izboru, odnos bez obaveza, odnos u kojem sami određujemo količinu davanja i primanja, odnos u kojem se iskupljujemo za neuspjehe u ostalim međuljudskim odnosima, odnos u kojem možemo lagati pa i glumiti ono što nismo, odnos u kojem otkrivamo svoju intimu samo onoliko koliko želimo, odnos u kojem zapravo sve stavljamo na vagu i masovno se lažemo da nije tako, odnos u kojemu često kao i u ljubavnim odnosima krademo i vučemo energiju jedni iz drugih.
Ne govorim o površnim i lažnim prijateljstvima gdje je bitno zavarati sama sebe, mada se uklapaju u navedeno. U površnim prijateljstvima se ljudi često lome da steknu prijateljstvo osoba iz kojih mogu izvući neku korist, ili osoba koje će im popraviti javni imidž ili osobno loše mišljenje o sebi, ili popuniti emotivne ili intelektualne praznine u sebi.
Govorim o pravom prijateljstvu kojega opisuju te srceparajuće izreke koje me nerviraju jer nam umiruju savjest bez da je preispitujemo, čine da se osjećamo boljim ljudima samo zato što smo u stanju osjećati se prijateljem i imati prijatelje. Često se ponašamo bolje i humanije prema prijateljima nego prema najbližoj rodbini s kojom živimo, prema životnim partnerima, roditeljima, sestrama, braći, vlastitoj djeci. Jer prijatelje biraš, a rodbinu ne. Prijateljima prezentiraš svjetlu stranu svoga bića koja priča o svojoj tamnoj strani s odmakom, dok jadni najbliži tu tamnu stranu trpe i pokušavaju doživjeti barem malo one svijetle strogo rezervirane za prijatelje. Za prijatelje uvijek imamo vremena, za najbliže rijetko i to nam uvijek pada kao teret ili žrtva. Koja neljudska neosviještena zavrzlama samo radi slobodnog izbora! Sve boli, probleme, greške, nedostatke, nesposobnosti, promašaje, umjesto sa sobom i svojim najbližima, najčešće rješavamo uz pomoć prijatelja. Mislim kao i većina ljudi da su nesretni oni koji nemaju prijatelje koji će im «poslužiti» za razne potrebe «čišćenja». Amerikanci i napredna civilizacija idu na psihoterapiju a mi imamo prijatelje. Prijatelje slušamo kad se povjeravaju kao i kad nas savjetuju jer očekujemo isto za uzvrat, oni su nam i psiholozi, i popovi, i doktori, i oči, i uši, i melem za rane. I nisu uvijek dostupni kao najbliži koje moš šutirat kako oćeš. Pa te prijatelj tješi da ti nisi takav. Ako ti kaže: jesi, stoka si…, jesi, lažov si…., jesi, nesposoban si…., jesi, kurva si….nije ti prijatelj.
Slavljenica s tortom -55 mi je godina tek!-
Menu koji je prethodio torti:
-hladno predjelo: nekoliko vrsta sira, nekoliko interesantnih pašteta, vrancuska, razno suhomesnato,šopska salata, razni kiseliš
- glavno jelo: pašticada a la Marjan - made by Marjan Bušelić-hvala Marjane, nema ti ravna,
njoke - made by Sanja, hvala Sanja, nema ti ravne, domaći makaruni;
- desert : čokoladna torta, tiramisu, medena pita, pijesak torta-made by Ada i Ivna, apple pie with
icecream- made by Mare - prijateljice hvala Vam;
- piće : Vranec and Cabernet Sauvignon, berba 2003, porijeklo Makedonija, T´ga za jug, berba 2004,
porijeklo Makedonija, piva- Karlovačka.
Uvod o prijateljstvu je zapravo uvod u razmišljanje o mojim prijateljima. Imam ih puno iz raznih životnih perioda, srednjoškolskih dana, studentskih dana, sa posla, prijatelji po području interesa, svaka ili svaki od njih popunjava neku «prazninu», bolje rečeno obogaćuje razna područja mojih potreba. Znam da se izjava ne uklapa u uobičajene pjesničke definicije prijateljstva , ružno zvuči - al je istinita. Pomaže mi da napravim nekakvu top-listu vrijednosti za neušminkanu definiciju prijateljstva.
Misto-vidi se, vrime-sedamdesete, radnja-osjećam se high kad sam Biokovo high
U velikoj galeriji likova i tipova mojih prijatelja izdvaja se «naše društvo». Kroz sve godine druženja mogli smo si i dati koje ime, ekipa za mali balun se zvala « Esanosi» po legendarnoj ptici Šime Lafera , a naša družina proširena sa ženama bi se mogla nazvati Nesalomljivi.
Legendarni Esanosi.
Dakle «Društvo nesalomljivih» je ekipa prijatelja i prijateljica iz lude mladosti. Muška čvrsta jezgra koja se još drži su moj muž Rica, moj brat Slavko Jukić, Željko Pašalić, Ivo Josipović Korda, Milovan Milinković (ova zadnja 4 se redovno svaki dan nalaze na kavi na Rivi ne bi li im štogod u gradu promaklo); slabije karike koje su se slijedom životnih prilika manje ili više udaljile su Ivo Franić, Dalibor Katić, Marko Bušelić, Dušan Janjić, Matko Čepić, Mario Bakota, ženski dio čine : Ivna Montana i ja, te emigrantice Jadranka Pašalić i Marica Bašica koja se čini se zastalno vratila , pa slijede po gornjem redoslijedu nešto mlađe supruge koje su se milom ili silom uklopile u društvo : Sanja, Ada, Ljilje, Vedrana.
Čajanka u Biokovu uz VIS Yeti
Gitara je bila -in-
Okupljanje po bužama nam je bilo najdraže( Grota i podrum Pašalićevih)
Ovako su nekad izgledale Ribarske večeri
Društvo nesalomljivih je nešto što je kao »kolektivna svijest» preraslo klasičnu definiciju i kategoriju prijateljstva. Nešto između rodbinske veze i prvog ljubavnog odnosa koji se nikada ne zaboravlja. Rođeni 50 i neke, dakle danas svi 50+, Titova djeca, pacifisti i kozmopoliti, mi smo pravo demokratsko društvo u malom koje tolerira i ignorira naše ideološke, vjerske ili stranačke opredijeljenosti, različito porijeklo, socijalne ili intelektualne razlike. Nitko od nas nije savršen, svjesni smo svojih mana i kao takvi se uvažavamo. Ništa nam nije sveto osim istine, ništa nam nije tabu i anarhistički se zezamo sa svakom temom koja danas dijeli ljude. Prijatelji iz mladosti, poneki iz djetinjstva, poznamo se u dušu, volimo se bez nekog posebnog rezona ili kalkulacija, ljubav koju njegujemo i vučemo za sobom iz mladosti kao sastavni dio svog života ne preispitujemo, ona se podrazumijeva isto kao i lojalnost. Da u «Milijunašu» tribam nekoga nazvati za odgovor ja bi iz lojalnosti zvala Pašu ili Kordu mada znam da ne znaju odgovor. Ne bi Milovana, nije baza, on bi vjerojatno zna.
Jedno od vinčanja, pari mi se Beti i Dale.
Vezani smo raznim različitim međusobnim sponama, u raznim fazama je uvijek netko bio kao prisniji ili jače povezan nekim «tajnama» koje su uglavnom i ostali znali -u našem društvu se uvik lačalo, analiziralo, «proživljavalo» tuđe probleme i foliralo da to nije tako. Pa se vrimenom i to počelo tolerirati i ignorirati jer u tim odnosima nitko od nas nije bio nevin. Znali smo se i popičkati i vrimenom kao i najbliža rodbina prigoriti i priči priko uvriđenih ega, jer prijateljstvo je prišlo kako u naviku tako i neku vrstu ovisnosti. Dijelili smo sve važne životne događaje – faze odrastanja i školovanja, faze ludovanja i zajebancije u mladosti, faze zaljubljivanja i odljubljivanja, faze ženidbe, kućenja, sticanja, faze uozbiljavanja (u kojoj su se poneki i otkačili od društva), faze roditeljstva, faze ratne krize, i sada oko i priko pedeset - faze pobolijevanja, liječenja i ozdravljanja.
Dičji rođendan !
Sa zajedničkim kućnim ljubimcem isprid Bety ! Uvik se uvali i neko nepoznat !
Da sada biramo prijatelje najvjerojatnije se ne bi izabrali ali sve što smo ko «nesalomljivi» dijelili jače je i od rodbinskih veza. Ko nesalomljivi smo osvajali konobe i plesne podije, muški su u sastavu "zajedno smo jači!" fačkali ženske, koje su onda padale na grupni šarm, o tim legendarnim «jebačkim» danima naših muževa oni pri svakom druženju iznova pričaju uz uvijek nove izmišljotine , da ne govorim o upadicama žena, seks je inače najčešća tema i glavna šega, o luđacima i divljacima na momačkim večerima i demoliranim konobama se i danas priča, pirovi su se pravili samo radi društva ( svi smo vezani i kumstvom), zajedno se salivale terace i uređivale kuće, zajedno se isprid rodilišta očekivala rođenja djece, dječje rođendane smo slavili radi nas , a ne dice ( i naša dica se vole i druže – dok nisu odrasli mislili su da smo rodbina-moja Lina je jedanput kao mala pokojnom didu Nikoli nabrajala da ima tetu Sanju, tetu Ivnu, tetu Adu, tetu Vedranu, tetu Jadranku, tetu Beti, tetu Nelu i barba Slavka, Milovana, Željka, Kordu, Marka, Ivu, Dušana…. Dalu nije, on je kao i uvik bio prezauzet za naša druženja…); u ratnim godinama bi priko nedije bili na manistri usuvo a subotom bi po redoslijedu činili raskošne večere za cilo društvo-čekale su se subote ko da su «posljednja večera» i smišljale baze. A i najili bi se, spiza je većini u društvu uvik bila važna.
Uvik orni za zajebanciju, dijelili smo smij i suze od smija. Pripremali se za maškare i osvajali nagrade. Korda i Slavko su uvik imali glavne uloge jer su u gradu a i šire bili i ostali nenadjebivi par. Danas nas,
na našim slavljima, interno iznenađuju svojim "predstavama".
Maharadža zvan Pahuljica....
...i vjerni podanici.
Vinčanje !- Cigani čergari s pravim bendom. Vojnici na Baškom Polju pitali mladoženju : Ej, zemljak, odakle ste ?
11 žigosanih ! Gazda Jezda i pobro mu Mićo sa ženama gone svinje na prodaju. Prid klanje 11 žigosanih uvježbano cići i rokče...a ja želim samo jedno, da živim još jedan dan...živija Mišo!
Narod rvacki: Anđeli il ovce !.. iliti Grupni portret stoljeća !
Ne znan je li Ivo bija lipši ko Pahuljica ili Anđeo čuvar !
..ili kao Branka Šeparović. Brankica je, kad se digla magla, jedva skupila zalutale guske oko svoje škrinjice ! Uvježbani scenski nastup je bio drmež uz Cinkuše " Trava zelena..."
Vezivala nas duhovitost, jubav za pismu- uvik smo pivali i još pivamo na svakom druženju, digod se i zapleše. Zajedno putovali, skoro svaku Novu dočekali zajedno, zajedno plakali i ispraćali umrle, zajedno bolovali. (Jedan Milovanov rođendan svi proveli na Hitnoj a janje stavili na led do ozdravljenja). Vezuju nas sjećanja, sličan ukus u muzici i filmovima, svi volili Život na sjeveru,
Mučke, Montipajtonovce, Ko to tamo peva, Top listu nadrealista.....
Rođendane smo uvik slavili s društvom, nikad s rodbinom.
No dobro, ima tu i rodbinskih veza...
Tea i Damir, nisu zalutali na rođendan, mada nisu "naše društvo", moji su dragi kumovi i pravi prijatelji!
Nela i Ivo, Ivo bi cilo veče piva samo Vilo moja....vidi se i zašto!
Kad on ode leć, Ada odma živne !
Željko, zabavan ko uvik! Mrvicu je živahniji u 5 ujutro-kaže Ada, a i ne spava dobro, sanja Sinišu, Dragana a ponekad i Novaka!
U dnevnom boravku je bilo napeto za ispalit...
Uzaludan trud Mare, kad je utakmica na TV-u mogla bi im i Pamela bez ređipeta sist u krilo, ne bi primjetili !
Obe vole narodnjake, ka da su u rodu !
Pošto su muški bili nikad dosadniji, kljucali su iscrpljeni od popodnevnih buča ( tako je to posli 50), ženske su se super zabavile s pekerom Bušom. Ne triba nama puno za zabavit se, Marin poklon stigo iz Amerike- na pakovanju piše : Stavi instant Pekera u vodu i za 24 sata će nabreknuti 400%.
Upakirana laž se za 24 sata nije mikla s mista. Svaki dan me zovu i pitaju za Bušovo zdravje. Ja njiman: Buš ne bum još, i ne zna se kad bu bum !
Final score čvrste jezgre od nas 7 parova i jedne udovice prisutnih na mom 55 rođendanu
( Slavko i Sanja, Željko i Ada, Korda i Ljilje, Milovan i Vedrana, Ivna i Matko, Rica i ja, Ivo i Nela, Marica Bašica ) do sada je : nijedna rastava braka mada smo u raznim krizama popovali tj. pomagali i odmagali, svi mahom siročad bez oca i majke (živi su još 1 otac i 4 majke), svi situirani po JUS-u- imovina uglavnom naslijeđena od roditelja, svi nezaposleni osim troje, troje u mirovini; ukupno 15-oro dice-7 kćeri i 6 sinova ( dvoje pokojne djece), samo troje unučadi ( dico ženite se, davno nismo bili u piru a i sazrili smo da postanemo babe i dide); svi još uvijek živahni i pomalo načeti raznim boleštinama : 1 rak dojke, 1 operiran tumor mozga, 1 invalid bez noge, 1 operirana kičma, 1 srčani, nekoliko izliječenih ili neizliječenih čireva, 1 izliječeni alkoholičar ( ostali još loču ali uglavnom na druženjima), anksioznost, depresije, neuroze, fobije, skolioze, išijasi, artritis, hemeroidi, kolesterol, šećer , tlak.. i ko zna što još nedijagnosticirano čuči u nama. Sve se to na našim susretima zaboravlja. A i nije važno.
Važno je što je o prijateljstvu rekao Gibran :
Neka vaše najbolje bude za prijatelja. I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu. Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme? Potražite ga uvijek da oživite vrijeme.
Jer, njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu; I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha i diobe radosti.
Peker Buš 17.3.2007. u 21 h u najvećoj prozirnoj posudi koju imam jer su one tako tražile - da ima mali mista !
Javljat ću svima o progresu!
Eto i ja, ko i Vice, začela galeriju obilježenih !
Post je objavljen 22.03.2007. u 10:14 sati.