Zatvaram oči pred strahom jer
Strahom ću rastjerati tišinu
Tišinom ću započeti idilu jer
Idilom ću zavoljeti svoju prazninu
U mraku čuvam svoju borbu
Borbom dodirujem idilu
Stvar koju volim na tebi
Plaši me više nego išta
Koja će nestati prije ili kasnije
Koja će poprimiti obrise tišine
Strah koji vidim u tebi
Veseli me više nego prije
Za kojeg kažeš da ne postoji
Uvjeravaš me da će nestati
U mraku čuvam svoju dvojbu
Dvojbom dodirujem dno i prazninu
Strah kojeg prepoznajem je
Osjećaj kojeg razaznajem
Od običnog osjećaja praznine
Ispraznog imitiranja tišine
Jer, tišina koju imitiraš kažnjavanjem
Su osjećaji koje prepoznajem
Jer, dubine koje oslikavaš prazninom
Su riječi koje negiraš tišinom
Post je objavljen 22.03.2007. u 11:08 sati.