zašto je ljudima tako teško povjerovat da postoje velika svjetlucava prostranstva oko nas...
prostranstva koja čekaju da tamo uronimo svoju dušu i pročistimo um...
možda je problem u tome što svi ljudi drugačije vide stvarnost...
percepcija je toliko opširna...
a opet... ljubav je ono najvrijednije u svim percepcijama...
u svakom kutku ovog šašavog prostora čuči mali tužni čovjek koji šapuče: "Gdje si?"
-dok traži svoju bolju polovicu!
ovaj krcati čamac čuva i nekog za tebe...
nekog sa očima kojima se samo ti diviš,
sa rukama koje samo tebi mašu,
sa smješkom koji se samo tebi smješka...
neboj se....
riskiraj...
pruži ruku...
poljubi...
i budi sretna mala duša koja je pronašla svoj mir...
Post je objavljen 21.03.2007. u 23:03 sati.