...počinje tamo gdje i završava,
u ništavilu
noćna mora rođena u najdubljem strahu
dolazi bez ograda...
šapućući prizore iz oslobođenog vremena i prostora
neomeđena duša, taknuta drugima, ali ne i zadržana
na putu nošena nevidljivom rukom.
put ispred ne obećava više od refleksija prošlosti
dok napokon ne stigoh do kraja,
suočena s istinom koju ne mogu poreći
sama kao i uvijek...
G. Anderson

-Mrzim te oči mračne i duboke,
kunem te noge pred kojima padam,
i altar tjela gdje u prahu ležim ;
-božanska ženo, unuko visoke
pramajke Eve, pred tobom sam Adam,
i jer te volim ja od tebe bježim.-
Tin Ujević
Post je objavljen 21.03.2007. u 21:48 sati.