Prvi susret sa tobom,
O, lijepa Slavonijo,
Uzbudila si u meni ženu,
Probudila srce nijemo,
I sklad tišine i kolora,
Stopilo se u bajku vilenjaka,
I kraljevstvo, sveto tvoje,
U ravnici čuva , ziba svoje.
Nježna si i blaga,
Radosna i tužna,
U zelenilu skrivaš tajnu,
Koju slutim, koju znam,
Kao da sam opet u toplini,
Svoje sjetne zore
O lijepa Slavonijo,
Izmamila si uzdah ,
Jedna pjesnikinje.
I to nije zaluđenost, niti zaljubljenost,
To je ljubav ona prava,
Koja voli, koja sanja
Potpuno i bezzahtjevno,
Rijeke tvoje nepobitna suština,
Čak je i zrak prepun okusa,
Boje i mirisa.
Koraci starine, i kamena zbilje,
Blato i trava,
Čista i meka,
Nevina i blaga,
Slomljena, ali snažna,
I lice ti je naborano,
Ali oči sjaje,
Vatrom žene koja bukti,
Slavonijo osjećam te.
Znam te….
I dok kiša ispire, crnilo sa makadama,
Zasjala si,
Iznenada,
Poput kristala na lijesku sunca,
U tebi se odražava ona iskonska ljepota,
Ne savršena, ali toliko nebeska,
Božanstvena.
Zavela si me,
Duboko u dušu takla,
Slomila u meni sve otpore,
Promijenila putanju vjetra,
Koji me nosio u smjeru vode,
A onda se vratih , tebi,
I uvukla u moje pore,
Neprimjetno , tiho,
I kriknula sam na sav glas,
Da me čuju,
Da osjete,
Koliko sam zavoljela oči tvoje,
O lijepa Slavonijo,
Volim te………
Post je objavljen 21.03.2007. u 21:21 sati.