21. stoljeće......kakav atak na mir.....kakvo silovanje ljudskog uma po principu:moraš, trebaš, stremiš.....
Gledam oko sebe i nailazim na glad, na bezbroj gladnih aždaja, nahuškanih na novac i materijalni uspjeh, na karijeru i slom slabijega, samo da bi eventualno torba bila Picard, a krpice odgovarajuće etikete koju propagira npr. Cosmo.......
Brinu me svi ti isprani mozgovi, brine me kamo to vodi?
Evo nekidan, moja poznanica je došla kod mene na kavu i zatekla me kako mužu krpam hlače.......smijala se grohotom kao da predem slamu u zlato, a ne nešto što je meni tako nekako prirodno i normalno.....Je li to danas sramota, nisam u toku?
Trebam li se sramiti što imam vrt u kojem obožavam boraviti, što zalijevam cvijeće na balkonu, kuham gotovo svaki dan i pravim svoj džem od šljiva?
Trebam li se sramiti što pletem i šijem, pravim super kolače i plačem na ljubiće?
Trebam li se sramiti što sam ove zime naučila praviti kruh, što perem i peglam, plačam svoje račune i održavam kuću čistom?
Da, usput i radim, i svaki se dan s guštom dotjeram, imam duge nokte, modernu frizuru i čitam žutu štampu jer ne želim biti idiot koji ne može sjediti uz kavu s prijateljima i pretresati sadašnjost nekog tamo kvazi lika.....i ja živim u sadašnjosti (iako patim za onim divnim otvaranjem vrata,pridržavanjem jakne, i sličnih sve više izumrlih manira).
Jesmo li došli do toga da žena ne smije biti nasljednica vještina svojih majki i baka po sposobnosti spretne ruke jer je odmah po tom i staromodna?
Jesu li sva ta znanja totalno out?
Jedino logično objašnjenje je da današnje žene nemaju vremena i to opravdavam, jer sam i sama u tom kostimu i znam koliko je rola ponekad zahtjevna i teška.I zato,ne kažem da sve žene trebaju biti multipraktici, ali zašto bi se na one koje nisu sazidane od same ambicije u poslu trebalo gledati kao svjetsko čudo?
Moram li se početi pitati spadam li ja u endeme?
Post je objavljen 21.03.2007. u 21:17 sati.