Još traje moja duhovna obnova. Pojačano razmišljam o sebi, o vjeri i pokušavam raditi sve ono što se radi u korizmi... Uskrs je sigurni znak dolaska proljeća...Na nizbrdici koja vodi ka crkvi obavezno do Uskrsa jedno stablo obuče novu haljinu, nabaci novi njegovani look i sve nas iznenadi ljepotom boja.
Nekako je uvrježeno da početkom proljeća novine počnu pisati o djetama, novim preparatima za skidanje celulita, omekšavanju kože, uljepšavanju noktiju...
Uredno se svake godine uhvatim u tu zamku. Počnem više vremena razmišljati o izgledu...već par godina uhvatim sebe kako se u ovo doba odlučim ošišati na kratko (prespavam i čekam da želja prođe) i svašta nešto bi mjenjala...
Ono što bih ove godine trebala učiniti za sebe je kupiti mojoj malenoj nova kolica, neka lagana i svaki dan do grada u šetnju. Šetati po rivi, voditi mišicu na ljulje, pričati s ljudima, razmjenjivati iskustva s drugim mamama, ako ništa drugo onda zato da se promatrači naviknu na promjenu koja se dogodila ove zime i postepenim skidanjem zimskih krpica bit će smanjen šok... naravno da se šalim (glede šoka).
Treba mi druženje s novim ljudima, ovaj zlatni kavezić na vrhu brda, daleko od svih događanja počeo me gušiti...
Iako sam nabavila zalihu novih kremica sa svim mogućim i nemogućim efektima i podobru količinu dekorativna kozmetike znam da mi u kompletnoj obnovi mogu pomoći samo novi prostori.
I što je najljepše od svega nije neizvedivo, tu mi je ispred nosa, samo trebam odljepiti stražnjicu od ove stolice...
i krenuti...
Nabacit ću osmjeh i s prvim novim lijepim danima vratiti se mome gradu...i sebi...
Korizma ove godine ima na mene zanimljiv učinak...
Post je objavljen 21.03.2007. u 20:46 sati.