Uvod
Svakodnevno slušam, čitam i gledam na TV o problemu nezaposlenosti građana RH. Radi se o stotinama tisuća osoba koje nemaju posao u državi s oko četiri i pol milijuna stanovnika. Ne znam koliki je to problem u drugim državama jer nemam podataka o tomu. Znam samo da se nezaposlenost kod nas stalno ističe kao problem. Obećavajući smanjenje nezaposlenosti stranke prikupljaju sebi pozitivne bodove na izborima ali isti problem se nastavlja poslije svakih izbora. Sve dosadašnje vlade su pokušavale na razne načine smanjiti nezaposlenost ali im to teško uspijeva. Bilo je projekata zapošljavanja putem pokretanja državnih investicija na izgradnji raznih infrastrukturnih objekata, poticanja samozapošljavanja kroz malo i srednje poduzetništvo, bilo je pokretanja socijalnih programa koji su, osim socijalnog zbrinjavanja potrebitih osoba, imali za cilj i zapošljavanje nezaposlenih osoba, neki su poticali proizvodnju i izgradnju proizvodnih pogona, drugi su forsirali turizam kao izvozni proizvod (uslugu) u okviru zeleno – plave inicijative (slavonsko – primorske suradnje), neki su prepuštali bankama, trgovačkim lancima i drugim inozemnim investitorima da sami odrede prioritete pod uvjetom da osiguraju nova radna mjesta itd., itd.
Drugo što svakodnevno slušam, čitam i gledam na TV to su mnogobrojne promidžbene poruke iliti reklame. Gradovi i prostori uz prometnice krcate su jambo plakatima koji nešto promiču, koji nešto poručuju. Po toj ogromnoj količini razno raznih promidžbenih poruka zaključujem da je to za naše gospodarstvo od silne važnosti. Nešto sam o tome pročitao i u stručnoj literaturi. Uspjeh u prodaji svojih artikala – svojih proizvoda, tj. prodati što veću količinu po što povoljnijoj cijeni, postižu upravo oni gospodarski subjekti koji kvalitetno i dobro organiziraju promidžbu. Često puta kvaliteta i cijena proizvoda ne povećava prodaju koliko dobra promidžba. Na taj način na naše tržište probili su se mnogi inozemni proizvodi. To, pak, pokazuje da inozemna gospodarstva, osobito ona razvijenija, nužno trebaju nova tržišta pa čak i ovako mala tržišta kao što je naše. S druge strane, naši političari ističu našu neporecivu potrebu za izvozom, tj. prodajom naših proizvoda na drugim inozemnim tržištima, osobito na velikim tržištima.
Sve ovo zajedno meni govori da je u svjetskom gospodarstvu, uključujući i naše, došlo do točke u razvitku kada je ponuda veća od potražnje. Ta razlika između ponude i potražnje na tržištima iz dana u dan postaje sve veća i to upravo zbog onoga što sam naveo da svakodnevno slušam, čitam i gledam: zbog smanjenja potrebe za radnom snagom i zbog efikasnosti promidžbe – zajedno zbog želje za što većom dobiti poslovnih subjekata i želje pojedinaca za bogaćenjem (zbog prekomjernih želja, koje donose patnju).
To je ustvari današnji (i sutrašnji) problem svjetskog gospodarstva. Pokušat ću u nastavku to objasniti na svoj laički način.
Što su prihodi
Prihod je novčana vrijednost bilo kojeg poslovnog subjekta ostvarena prodajom njegovih proizvoda ili usluga i oprihodovana prodaja vlastitih proizvodnih i drugih kapaciteta odnosno vrijednosnih papira (vrijednosnica).
Prihode možemo dalje raščlanjivati na mnogo načina i na mnogo vrsta i oblika:
- od prodaje proizvoda
- od prodaje usluga
- od primljenih proračunskih sredstava
- od prihoda ostvarenih po posebnim zakonima
- od doprinosa
- od poreza
- od pomoći
- od omogućavanja promidžbe
- od kamata odnosno novčanih prinosa
- od ostalih prihoda
- od prodaje kapitalnih materijalnih i nematerijalnih dobara
- itd.
U posljednje vrijeme sve više se govori o strukturalnom kapitalu koji čine ljudski resursi i kapital znanja. Strukturalni kapital dugoročno bitno utječe na poslovanje poslovnog subjekta, pa tako i na povećanje prihoda.
Svi poslovni subjekti moraju voditi evidencije o svojim prihodima i svakodnevno vršiti analize ostvarivanja prihoda, kako bi mogli pravovremeno donositi korektivne mjere. Nažalost mnogi u nas to ne rade, osobito tzv. državne tvrtke. Takve tvrtke radije pribjegavaju načinu rada „kopat ćemo tunel s jedne i s druge strane brda. Ako se sretnemo, imat ćemo jedan tunel a ako se ne sretnemo, imat ćemo dva tunela“. Veliki dio svoga poslovanja prepuštaju slučaju.
Isto tako neke naše tvrtke u privatnom vlasništvu odlaze pod stečaj bilo zbog nesposobnosti menadžmenta bilo zbog svjesnog kratkoročnog cilja: uzmi što se na brzinu uzeti može i onda ostatak rasprodaj. U takvim slučajevima nalošije prolaze zaposlenici jer gube posao.
Rashodi
Ostvarenim prihodima po bilo kojoj osnovi podmiruju se rashodi poslovnog subjekta. Rashodi se također dijele na mnogo načina, vrsta i oblika:
- Rashodi ili troškovi poslovanja (materijalni troškovi, energija, usluge, nematerijalni troškovi i ostali troškovi poslovanja)
- Rashodi za zaposlenike
- Doprinosi u fondove (mirovinski i zdravstveni i dr.)
- Porezi (PDV, na dobit, iz dohotka, na tvrtku itd)
- Redovno i investicijsko održavanje objekata i inventara
- Investicijski rashodi (kapitalna izgradnja i održavanje)
- Otplata kredita i kamate
- Ostali nespomenuti rashodi
Razlika između prihoda i rashoda je dobit, koja se raspoređuje vlasnicima dionica tvrtke ili se upotrebljava za ubrzani razvitak tvrtke ili se ulaže u vrijednosnice. Drugim rječima, o sudbini dobiti odlučuju vlasnici tvrtke bilo da je vlasnik jedan, ili da ih ima više ili da je to država odnosno njene ovlaštene institucije ako je tvrtka u državnom vlasništvu.
Ovo su temelji na kojima počiva cjelokupno gospodarstvo i svaki poslovni subjekt posebno.
Povezanost
PRIHOD MINUS RASHOD JEDNAKO JE DOBIT
100 kuna 100 kuna 0 kuna
100 kuna 80 kuna 20 kuna
80 kuna 80 kuna 0 kuna
80 kuna 60 kuna 20 kuna
100 kuna 120 kuna -20 kuna (gubitak)
Ovo je najjednostavnija moguća povezanost između prihoda, rashoda i dobiti (gubitka). Ali to je temeljna zakonitost poslovanja bilo kojeg subjekta. Naravno svaki poslovni subjekt nastojat će ostvariti što je moguće veće prihode a smanjiti rashode maksimalno koliko je to moguće i to iz prostog razloga što svaki poslovni subjekt želi povećati svoju dobit.
Prihodi se mogu povećati:
- većom proizvodnjom proizvoda i usluga
- većom kakvoćom proizvoda i usluga
- agresivnijom promidžbom prodaje svojih proizvoda i usluga
- ostvarivanjem što većih poticajnih sredstava od strane države
- raznim načinima utjecaja na druge poslovne subjekte (uvjetovanjem, korupcijom pojedinaca, gospodarskim krminalitetom i na mnoge druge zakonite ili nezakonite, dopuštene ili nedopuštene radnje i postupke)
Rashodi se mogu smanjiti:
- smanjivanjem troškova poslovanja (materijalnih troškova, energije, usluga, štednjom na tim troškovima). No tu se ne smije pretjerivati jer bi bitno smanjenje ovih troškova moglo ugroziti količinu i kakvoću proizvoda odnosno usluge
- smanjivanjem rashoda za zaposlenike i to na dva načina: smanjenjem broja zaposlenika (što je kod nas postalo pravilo), smanjenjem plaća i drugih davanja za zaposlenike, neredovito isplaćivanje plaća i naknada, radom duljim od onoga za koji je zaposlenik plaćen, upošljavanjem zaposlenika koji hoće ili moraju raditi za manju plaću (djelovanje tržišta rada), neplaćanjem zakonskih doprinosa za zaposlenike čime oni gube na zdravstvenom i mirovinskom osiguranju itd.
- Izbjegavanjem plaćanja poreza kada god je to moguće, nakon čega slijedi zakonsko povećavanje obveza prema državi (zakonsko povećavanje poreza i drugih davanja) jer država mora realizirati programe koje je obećala biračima.
- Smanjivanjem troškova održavanja objekata, inventara i alata (sredstava za rad), koje također može, ako je pretjerano, dovesti do manje količine i kvalitete proizvoda odnosno usluga i posredno djelovati na umanjenje prihoda.
- Smanjenjem kapitalnih ulaganja osobito nerazboritih. Neproduktivna kapitalna ulaganja imaju dvostruki negativni učinak: takva kapitalna ulaganja su sama po sebi veliki trošak a naknadno ulaganja u takve projekte proizvode nove i nove troškove a ne donose prihode.
Prihodi se mogu povećati i istovremeno rashodi smanjiti racionalnom uporabom strukturalnog kapitala: intelektualnog kapitala i ljudskih resursa (korištenjem a osobito poticanjem ljudskih resursa, njihovog cjeloživotnog obrazovanja i prilagođavanjem naobrazbe potrebama tehničkih i tehnoloških procesa, motiviranje zaposlenika za kvalitetniji i veći rad, štednju i skrb o cijeloj tvrtki a ne samo o njihovom radnom mjestu, korištenjem znanja i iskustava iz prijašnjeg rada i od drugih poslovnih subjekata itd.)
Nažalost, strukturalni kapital još se vrlo malo proučava, ne primjenjuju se načini evidentiranja strukturalnog kapitala kroz pokazatelje financijskog poslovanja i često se svodi na bivšu kadrovsku politiku, dakle na primanje i otpuštanje zaposlenika prema kriterijima koji nisu ni u kakvoj vezi s uspješnosti poslovanja.
Uzročno – posljedična reakcija
Svako od nastojanja da se poveća prihod i da se smanji rashod te tako povećava dobit uzročno – posljedično međusobno je vezano. Da bismo to bolje razumjeli, moramo krenuti od pogleda na globalni svijet. Svjetska tehnika, tehnologija a osobito elektronika svijet je povezala u jednu cjelinu, pa tako i u gospodarsku cjelinu. Nijedna država više ne može opstati sama za sebe i biti zadovoljna samo vlastitim tržištem.
Potrebe čovječanstva, s druge strane, bitno su se povećale. Ne želim upotrijebiti riječ „pohlepa“ ali na žalost ona najbolje odgovara pretjerano povećanim željama i „potrebama“ ljudi današnjega svijeta.
Suvremena tehnika i tehnologija te progresija u znanosti uzrokovale su vrlo veliki skok u količini proizvodnji (kakvoću ćemo za sada izostaviti iz razmatranja). Ta bitno povećana količina proizvodnje traži sve veće i veće tržište, da ne bi prihodi zaostajali za proizvodnjom. Proizvod koji nema tržište nema ni svoju vrijednost, on je mrtvi kapital.
Najveći porast proizvodnje dogodio se u već razvijenim zemljama, razvijenijim od drugih država. Zato su politike tih zemalja morale posegnuti za udruživanjem s drugim državama u saveze kako bi omogućile svojem gospodarstvu veće tržište. Isto tako, udruživanjem s manje razvijenim zemljama, one svojim gospodarstvenicima osiguravaju jeftiniju radnu snagu i mogućnost jeftinijeg ulaganja u kapitalne investicije. Manje razvijene zemlje su takvo što objeručke dočekale i učinit će sve da do takvih udruživanja dođe jer time povećavaju standard svojih građana. Tako ubrzano dolazi do globalizacije svijeta.
Poslovni subjekti, kojih u ovim okolnostima ima sve više i više, nastoje ostvariti što veću dobit dok je to još moguće. Što bude više poslovnih subjekata na globalnom tržištu, to će i ovako globalizirano tržište postati tijesno za sve njih. Zato nijedan od njih ne smije odugovlačiti nego „zgrabiti“ dobitka koliko više može – dok može.
No, tada se događaju ograničavajući elementi. Poslovni subjekti najčešće posežu za što više jeftine tehnike i tehnologije a za što manje skupe i neprilagodljive radne snage. Međutim, ljudi koji ne rade niti ne zarađuju. A upravo oni odnosno njihova kupovna moć izravno djeluje na potražnju na tržiptu. Ako manje zarađuju ili ako ima sve manje onih koji zarađuju, tada potražnja na tržištu pada.
Naravno, da poslovni subjekti pod svaku cijenu žele prodati svoje proizvode, pa zbog toga, u uvjetima slabije kupovne moći na tržištu, oni posežu za sve agresivnijom promidžbom svojih proizvoda. No, i promidžba povećava cijenu njihovih proizvoda pa se dio efekta promidžbe gubi kroz povećenje cijene i smanjenje konkurentnosti.
Poslovni subjekti, pritisnuti nužnošću opstanka na tržištu, pokušavaju manjom kakvoćom postići pojeftinjenje svojih proizvoda i ostati konkurentni na tržištu. No, na dulji rok to im donosi štetu jer tržište vrlo brzo prepozna nedovoljnu kakvoću njihovih proizvoda. Počnu gubiti tržište a njihova konkurencija pobjeđuje.
Tržište zasićeno velikom količinom artikala vrlo brzo postaje izbirljivo. Osim toga ljudi, koliko god imali, žele imati još više i još bolje. To je jednostavno ljudska osobina. Zato oni od svojih vlasti traže više i bolje infrastrukturne objekte, dugotrajnije i kvalitetnije obrazovanje njihove djece, veću i kavlitetniju zdravstvenu i socijalnu skrb, veću sigurnost za sebe itd. Njihova država, da bi udovoljila njihovim zahtjevima, mora ubrati više poreza i drugih davanja od poslovnih subjekata ali i od samih građana. Time oslabljuje poslovnu sposobnost poslovnih subjekata ali i kupovnu moć svojih građana i tako dvostruko djeluje na konkurentnost poslovnih subjekata.
Sve to zajedno čini vrtuljak koji, da bi se vrtio, mora imati pokretačku silu koja će djelovati na njegovu bržu ili sporiju vrtnju. Očito je, da su pokretačka sila gospodarskog vrtuljka sami ljudi: najprije kao zaposlenici sa svojim znanjima i sposobnostima a nakon toga kao kupci na globalnom tržištu. Pojednostavljeno rečeno stanovništvo čini gospodarstvo- gospodarstvo to su ljudi.
Postoje još dvije vrlo velike opasnosti za zaustavljanje ili usporavanje „gospodarskog vrtuljka“:
- to je sve manje i manje raspoložive i obnovljive energije, koja će prije ili kasnije bitno utjecati na količinu i na kakvoću proizvodnje u svjetskim razmjerima i
- to je sve zagađeniji i zagađeniji okoliš (zrak, zemlja, voda, ozonski omotač, efekat staklenika itd), koji će vrlo vjerojatno promijeniti biološku sliku svijeta na Zemlji, promijeniti atmosferske prilike te izazvati katastrofalne događaje (potresi, poplave, suše, uragani, plimni valovi, požari, otapanje snijega i leda na polovima i podizanje razine oceana itd). Čovječanstvo je vrlo osjetljivo na ovakve događaje jer se u velikom broju koncentriralo na malom prostoru u velikim gradovima. Uništenje ljudi i šteta koju će učiniti elementarne nepogode bitno će uzdrmati svjetsko gospodarstvo.
Čovječanstvo je osobito osjetljivo i na djelovanje terorizma, koji je već danas postao žalosna stvarnost.
Kapitalna ulaganja
Da bi poslovni subjekti mogli opstati i ostati na globaliziranom svjetskom tržištu, oni moraju puno više nego prije i puno češće nego prije ulagati u nove razvojne kapitalne objekte, prilagođavajući se novim tehnikama i tehnologijama ali i pokušavajući ostati dovoljno snažni kako bi izdržali eventualne „potrese“ na globaliziranom tržištu.
Velika i česta kapitalna ulaganja, pak, uzimaju dobar zalogaj od ostvarenih prihoda i time ili umanjuju dobit ili dovode do negativnog rezultata poslovanja. Zbog toga vlasnici poslovnih subjekata posežu za kreditima i tako opterećenje poslovanja kapitalnim ulaganjima raspoređuju na dulji vremenski rok. No, to se samo naizgled čini dobrim rješenjem. Kreditno zaduženje će u budućnosti onemogućiti nove, možda još važnije investicije. Kreditna zaduženja samo odgađaju problem za neko drugo vrijeme.
Mnogi menadžeri će neće složiti s ovakvom konstatacijom zato što dobra investicija u pravom trenutku može u relativno kratkom vremenu donijeti toliko dobiti da poslovni subjekt vrlo lako može vratiti kredit i nastaviti konkurentno poslovati. To je točno ali samo ako promatramo izdvojeno samo taj konkretni poslovni subjekt. No, ako pretpostavimo da većina menadžera razmišlja slično, tada će većina poslovnih subjekata postupiti identično i svi će postati konkurentniji, pa se u ukupnoj masi svih subjekata na globaliziranom tržištu na dulji rok ništa neće promijeniti. U prenesenom značenju moglo bi se reći da „poslovni subjekti trče kako bi dostigli vlastitu sjenu“. Njihova sjena im, međutim, stalno izmiče – to brže, što oni brže trče.
Ipak, svi poslovni subjekti teže ka onome što nazivamo razvitak odnosno napredak i nikome ne pada na pamet pomisliti kako to nije normalno. Težiti razvitku i napretku je sasvim normalna pojava tijekom cijele povijesti čovječanstva. Tomu cilju, međutim, teži samo čovjek – biće s umom. Nijedno drugo biološko biće na Zemlji ne razumije pojmove 'razvitk' i 'napredak'.
No, isto tako iz povijesti čovječanstva poznati su usponi i padovi civilizacija. Svaka civilizacija je imala ograničavajuće čimbenike koji su doveli do njezinog uništenja ili pada. Ne bi bilo razumno pomisliti kako ova današnja civilizacija neće biti podvrgnuta istim zakonitostima.
Ove zakonitosti bi se mogle usporediti s atomom. U jezgri uranija ima 92 protona i 146 neutrona i to je najteži atom poznat u prirodi. Između protona djeluje odbijajuća sila zbog njihovih pozitivnih električnih naboja a protoni čine stabilizirajući faktor kako se jezgra ne bi raspala. Kod uranija je dosegnuta krajnja granica stabilizirajućeg djelovanja neutrona. Ako bi se ovome atomu dodao još samo jedan proton jezgra atoma bi se raspala jer bi odbijajuća sila između protona nadjačala stabilizirajuće djelovanje neutrona.
Posezanje za nezakonitim i nemoralnim postupcima
U okolnostima, kada svaki poslovni subjekt nastoji biti najveći, najbolji, imati najveću dobit, biti najkonkurentniji na globalnom svjetskom tržištu, mnogi od njih preuzimaju rizik i počinju se nezakonito ili nemoralno ponašati.
Izbjegavanje obveza prema državi odnosno užoj i široj društvenoj zajednici je postalo skoro sasvim normalno ako se mogu zaobići mjere represije. Takvo nezakonito ponašanje nije više u sukobu s moralom i etikom.
Neplaćanja ili nepravovremena plaćanja svojih obveza prema ostalim poslovnim subjektima i društvenoj zajednici druga je pojava izbjegavanje zakonskih i ugovornih obveza. Ekonomisti takvo ponašanje mjere nelikvidnošću. Nelikvidnost odnosno neizvršavanje zakonskih i ugovornih obveza širi se poput požara i ubrzo zahvati cijelu zajednicu, cijelu državu pa čak i savez. Zato restrikcijske mjere, koje država poduzima protiv nelikvidnosti, moraju biti vrlo stroge i efikasne. U protivnom dolazi do anarhije i kaosa u poslovnom svijetu, što svima nanosi ogromne štete.
Gospodarska špijunaža i nelojalna konkurencija, također su oblici međusobne borbe za prestiž na tržištu i za ostvarivanje dobiti mimo poslovnog morala i etike.
Mito i korupcija su postali jedno od najvećih zala današnjice jer su obuhvatili cijelu društvenu zajednicu a ne samo poslovne subjekte. Obuhvatili su sve državne službe i institucije i sve ljude.
Mnogi menadžeri i vlasnici kapitala udružuju se u lobije kako bi bili snažniji i nametali drugima svoje interese te tako ostvarivali veću dobit, veću mogućnost za razvitak, kako bi pod svojom kontrolom imali politiku i vlast i slično.
Sve ove i sve druge nezakonite i nemoralne radnje i postupci poslovnih subjekata i institucija države automatizmom se prenose na ljude pojedince. Ljudi kao pojedinci ih oponašaju i olako posežu za izbjegavanjem zakona (pronalaženje rupa u zakonu), vrlo lako zaboravljaju što je moralno i etično i zapostavljaju tisućljećima usvojena mjerila vrednota.
Opasnost od bogaćenja jednih na račun većine drugih
Današnji svijet podijeljen je na bogati sjever i zapad i siromašni jug i istok. Osim toga ljudi su podijeljeni na vrlo bogate, bogate, srednji sloj i siromašne. Ovim podjelama po osnovi posjedovanja materijalnih dobara i novca možemo pridodati i mnoge druge podjele: podjele po vjerskoj pripadnosti, po nacionalnoj pripadnosti, po svjetonazoru, po boji kože, po kulturi naroda, po političkoj opredjeljenosti itd. Mora se priznati da ovolike podjele svijet i ljude čine vrlo raznolikim. Prema demokratskim mjerilima mogli bi konstatirati da je to dobro jer zbroj različitosti među ljudima čini ogromno bogatstvo čovječanstva.
Ali, ne mora u svakom segmentu različitosti biti tako
Ovdje ćemo raspravljati samo o podjeli prema posjedovanju materijalnih dobara i novca jer podjele po ovoj osnovi postaju velika opasnost za čovječanstvo. Pod krinkom da se cijeli svijet globalizira i tako postigne cilj - ravnopravnost svih ljudi na Zemlji, događa se nešto posve drugo. Stvaraju se veliki savezi odnosno unije država. Stvaranjem velikih saveza ne postiže se ravnopravnost svih ljudi i naroda, nego još veći sukobi interesa između saveza i nejednakost razvijenosti pojedinih saveza.
Svakom od saveza bit će cilj biti prestižan na globalnom svjetskom tržištu i tako će „trka za vlastitom sjenom“ biti još brža i odvijat će se na razini saveza.
Posebna opasnost od stvaranja jakih državnih saveza i unija jest sigurnosno pitanje. Osim što se gospodarski povezuju, savezi i unije se i sigurnosno odnosno vojno povezuju. U takvim okolnostima tako stvoreni vojni giganti postaju ogromna oružana snaga i u pogledu naoružanja i u pogledu žive vojne sile (vojnika). Štoviše takvi savezi nastoje biti vojno još jači, jači od svih drugih, osuvremenjuju naoružanje, organiziraju profesionalnu vojsku, istražuju i izrađuju sve opasnija i opasnija oružja itd.
Zapovjedništvo nad tako razorno snažnom vojnom silom prelazi u ruke pojedinaca koji predstavljaju sve države saveza a profesionalna poslušnost časnika i vojnika postaje temelj zapovjednog lanca. U takvim okolnostima bit će dovoljna sitna iskra pa da bukne strašan rat svjetskih razmjera. Kada se sudare dva ovna, udarac je jak. Ali ako se sudare dva bika udarac je mnogo jači.
Druga velika opasnost od bogaćenja jednih na račun drugih ljudi odnosi se na neravnopravnu podjelu materijalnih dobara i novca između ljudi – pojedinaca. Kapitalistički sustav počiva na razlikama u posjedovanju materijalnih dobara i novca među pojedincima. Te razlike su poticajne za sve ljude: bogate i siromašne. Svi žele više no što imaju. Vrlo bogati žele biti još bogatiji, bogati žele ući u klub vrlo bogatih, srednji sloj sanja o bogatstvu a siromašni pritisnuti nuždom bore se za opstanak i približavanje srednjem sloju.
U današnje vrijeme materijalno bogatstvo je vrlo neravnomjerno raspoređeno. Na jednoj strani svijeta imamo bezobrazno bogati mali broj pojedinaca a na drugoj strani ogromno veliki broj ljudi na rubu siromaštva, siromašnih i gladnih i onih koji umiru od gladi.
Takve okolnosti proizvode nastojanja ljudi da ne biraju sredstva i načine kako će doseći veći stupanj svojega imovnog stanja. Mnogi posežu za kriminalitetnim radnjama: krađom, prijevarom, ucjenom, prodajom droge, falsificiranjem novca, prodajom sebe, svoga tijela, prodajom svojega dostojanstva i morala, iskorištavanjem svoje djece ili žene, kockanju i igrama na sreću itd., itd.
Pojedinci s političkim ambicijama ili ambicijama da budu moćni i slavni iskorištavaju stanje duha i svijesti u nezadovljnih ljudi, nameću im svoje stavove i planove i od njih često prave svoje političke slugane ili teroriste spremne učiniti sve za određenu nametnutu im religiju ili ideologiju.
Tako možemo zaključiti da je težnja za materijalnim bogaćenjem, za moći i za slavom temeljni cilj najveće većine ljudi ali je to cilj i svih poslovnih subjekata, svih država i politika i konačno cilj saveza u koje se dragovoljno ujedinjuju sve države svijeta (osim nekoliko iznimaka).
Kamo sve vodi
Zakoni globaliziranog svjetskog tržišta zhtjevat će od poslovnih subjekata sve veću i veću konkurentnost. Taj zahtjev će bitno utjecati na ponašanje i način poslovanja poslovnih subjekata. Kada stanje konkurentnosti postane nepodnošljivo za poslovne subjekte nekog od saveza, ti savezi će pokušati silom nametnuti svoja pravila ponašanja na tržištu i svoje zakone kako bi zaštitili svoje poslovne subjekte i svoj suverenitet.
Stanovnici Zemlje će se izmješati. Taj proces je već započeo i nema te sile koja će ga zaustaviti. Napretkom komunikacijskih veza pred nikim se više ništa ne može sakriti. Svi ljudi sve znaju i više ne mogu postojati zatvorene društvene zajednice izolirane od ostatka svijeta. Kada posude napunjene vodom s različitim razinama spojite međusobno, razina vode vrlo brzo će se izjednačiti u svim posudama.
Kulture i običaji naroda će se stopiti a mjerila vrijednosti bit će postavljena za sve jednaka.
Države i njihove politike izgubit će na važnosti, jedno vrijeme opstat će kao formalne cjeline a potom će potpuno nestati.
Savezi država će: ili nadvladati jedan drugoga ili pristati na udruživanje na razini svijeta u jednu cjelinu. Vjerojatno će najprije jači savezi pokušati postići prevlast nad ostalim savezima i državama (možda čak i ratom) ali na kraju će ipak morati pristati na udruživanje.
Ljudi će i dalje nastojati povećavati svoje imovno stanje – svoje bogatstvo ali u uvjetima, kada se stanovništvo potpuno izmješa a svijet potpuno globalizira, pojedinci će se morati pobrinuti svaki za sebe. Ostvarenje sigurnosti i svojih životnih uvjeta neće moći očekivati ni od koga – morat će se osloniti sami na sebe. Nastat će doba anarhije.
Broj stanovnika Zemlje će se još neko vrijeme povećavati. Povećani broj stanovnika pomiješanih u globaliziranom svijetu trošit će još više raspoložive energije, još više rudnih resursa Zemlje, još više hrane, pića i odjeće. Isto tako povećani broj stanovnika Zemlje još više će uništiti životni okoliš i ugroziti opstanak života na Zemlji.
Sve ovo bit će ograničavajući čimbenici koji će dovesti do propasti ove civilizacije. To znači da Zemlja više neće moći podnijeti prevelike zahtjeve svojih stanovnika – ljudi. To će neminovno uzrokovati smanjenje broja stanovnika i smanjenje njihovih prohtjeva. Čovječanstvo bi moglo dovesti ovu civilizaciju do njezinog blagog pada bez strašnih posljedica po ljude i po život na Zemlji, ali ljudi to neće htjeti iz prostog razloga što se ne mogu odreći svoje glavne osobine – svoje pohlepe.
Ima li rješenja i gdje se krije
Rješenje problema opstanka ove civilizacije postoji. Rješenje zahtjeva od ljudi:
- svjesno smanjenje njihovog broja ( ne mora se to učiniti ratom)
- dokidanjem demokracije (uspostaviti sustav bez političkog pluralizma, bez svih podjela među ljudima, uključujući i religijske podjele)
- dokidanjem kapitalističkog sustava (umjesto njega uspostaviti sustav ravnopravne raspodjele materijalnih dobara prema diktiranim kriterijima)
- ustoličenjem zajedničke vladavine za cijeli svijet sa širokim centraliziranim ovlastima
- strogo planiranje svih aktivnosti čovječanstva i uvođenje snažne prisile za izvršenje plana a protiv odstupanja od njega (planom predvidjeti održivi uzmak umjesto održivog razvoja zbog ekološkog očuvanja Zemlje)
- cjelokupnu snagu znanosti usmjeriti na iznalaženjem rješenja za opstanak života na Zemlji (energija, rudni resursi, hrana, voda, zrak, odjeća i obuća, zdravlje tijela)
Post je objavljen 21.03.2007. u 19:30 sati.