O ovom, u krugovima učenjaka inače poznatom svecu, prije njegova biskupovanja u Thmuisu (od 340. do 356.) zna se samo to da se sa svojim prijateljem Amounom povukao u pustinju te postao jednim od najslavnijih učenika sv. Antuna, pustinjaka. Zato je u povijesti Crkve uvijek uživao veliku popularnost.
Sv. Jeronim u svom poznatom djelu O slavnim muževima posvetio mu je jedno poglavlje. Daje mu naslov "skolastik". Hvali njegovu veliku inteligenciju i slavi njegovo prijateljstvo sa sv. Antunom, opatom. Spominje i njegovu spisateljsku djelatnost. Od njegovih spisa nabraja raspravu Protiv manihejaca, O naslovima psalama te njegove poslanice.
Serapion Thmujski bio je skupa sa sv. Atanazijem veliki pobornik Nicejskog vjerovanja, dakle, borac za istinu o Kristovu božanstvu. Zbog toga povjesničar Sozomen ubraja Serapiona među slavne ličnosti njegova vremena, a izvješćuje i o tome kako je na čelu delegacije od pet egipatskih biskupa pošao u Carigrad caru Konstansu II. da posreduje u obranu velikog pobornika nicejske vjeroispovijesti sv. Atanazija, koji je bio nepravedno proganjan.
U novije doba ime je Serapiona Thmujskoga povezano s istraživanjima o povijesti bogoslužja, otkako je koncem prošlog stoljeća na gori Athosu pronađen tzv. Serapionov eulogij, vrlo važan dokument za proučavanje egipatske liturgije IV. stoljeća. Nije dokazano da taj dokument u pronađenoj redakciji potječe od Serapiona, no nije isključeno da izvornik, koji se izgubio, od njega stvarno i potječe.
Post je objavljen 21.03.2007. u 19:16 sati.