Evo i mene zive i zdrave (???) na poslu, sjedim, pisem ove oglase i nemam pojma sto pisem, mozak je negdje na pasi...razmisljam o suncu, moru, palmama, koktelima od svjezeg voca...i o tome kako mi se nista zivo ne da raditi...
Vani puse bura, vedro je, hladno, a ja bi bila negdje drugdje...
Hocu ljeto, sunce, more, palme, hocu pijesak i sol u kosi, hocu preplanulu kozu (ali ne od solarija, nego od pravog sunca), hocu da je toplo i da trckaram po plazi u bikiniju, a i jednog komada uz sebe ne bih odbila....hocu idilu! Znam da sam pateticna, ali nije me briga!
Ja zelim svoju bajku!
I hocu patetiku...i hocu biti u necijem zagrljaju...i hocu da mi kaze da sam mu sve na svijetu (da, zena sam, padam na spiku, sta sad da radim )...i hocu sve to...
I leptirice, i pticice, i cvrcke i miris mora u toploj ljetnoj veceri...
I zelim se zaljubiti onako jako, iskreno, do kraja...i zelim nekome biti centar svijeta...bar na kratko...
i da citiram Cesarića: