e armine srećo moja uljepša si mi dan sad kad nisi snimio film onom švabi otpjeva si mi halida i u srcu mi se opet sve pomaklo čim sam te čuo i sjetilo me na onog sašu matića što pjeva da neke ptice nikad ne polete evo mi zuji među ušima i bruji sretan sam cijeli dan a bili su i doktori promijenili mi ovu bijelu košulju jer sam ju ispovraćo neki dan fala ti armine evo me pjevam cijeli kat plješće osim jednog što više stalno da će me ubit jer pjevam balijske pjesme a nije to istina armine ne razumiju oni nisu oni to vidjeli ni doživjeli i ne smijemo se ljutit na njih svi smo mi isti ispod kože armine srećo moja sutra ću proći pokraj prozora pa ću ti mahnut ako me budu htjeli odvezat jer malo sam tužan ovdje a ja bi sad najradije na jaglace u vrtu svirao jesen u meni ti na harmonici a ja te pratim na jaglacu a halid bi nas slušao i poslije vodio na ćevape
stiglo je proljeće a mene isti stari nemir pokreće da se šunjam noću kradom tvojom ulicom
i da tu čekam ja pod tvojim prozorom u sjeni bagrema da te gledam kako žuriš kad mi dolaziš
sve isto je ko nekada sve isto je ali ništa isto nije
u meni jesen je mada kažu svi da sad je proljeće u meni tuga je jer si ti ko zna gdje
miriše proljeće i ptice s juga već nam nazad dolaze samo ti samo ti ti ne dolaziš
ko li se iskrada iz tvoje postelje kad slavuj zapjeva dal se tad sjetiš nas barem i za čas
ovdje je ko nekada sve isto je ali ništa isto nije
u meni jesen je mada kažu svi da sad je proljeće u meni tuga je jer si ti ko zna gdje
Post je objavljen 21.03.2007. u 14:46 sati.