Marketing
zahvalnost nezahvalnih
Kao ugledan i utjecajan stekao je i mnogo protivnika i neprijatelja, tim više što nije imao dlake na jeziku, onih kojima je u raznim prilikama nagazio na žulj ili koji naprosto nisu odobravali da je toliko utjecajan ili su bili zavidni koliko je ugledan ili ogorčeni što za njih nije ništa napravio, bilo da je to bilo izvan njegove moći, bilo da nije stigao, bilo da je smatrao da nije bilo potrebe ili da nisu zasluživali da im se pomogne.
Vremenom se tih kojima se zamjerio mnogo nakupilo. Dočekali su trenutak kada se našao u nevolji i složno se obrušili na njega.
Kako im se zamjerio jer je bio pošten, trudio se biti pravedan i radio sve po zakonima, ništa mu od toga nisu mogli predbaciti, već su sakupili sve najgore tračeve, nadodali sve najgore što je onima koji nisu znali što je posrijedi moglo djelovati uvjerljivo, te grunuli na njega svom silinom. Pridružili su im se i mnogi ljudi koji su u te izmišljotine povjerovali smatrajući da tako zlog i štetnog čovjeka treba što prije onemogućiti, a zatim i oni koji su slutili priliku da se na bilo koji način prigodno istaknu i sitno okoriste.
Zanimljivo da su ga najviše gadili i ocrnjivali upravo mnogi od onih kojima je pomogao. Kako nije bio bedast nije se iznenadio onima kojima je bilo u interesu da mu naškode i da ga maknu, nije se iznenadio ni onima koji su se pridružili hajci zavedeni lažima i krivim procjenama, ali se čudio zašto ga napadaju i oni kojima osim dobra ništa drugo nije napravio, i to što im je više pomogao, to su bili žešći i ogađivali ga tim gorim optužbama.
Ništa čudno. Vidjevši da se našao u nepovoljnoj situaciji, kolika se sila digla da ga uništi, oni kojima je dobro učinio lako su zaključili da će izgubiti i propasti. Čim im je to postalo jasno, pobojali su se da će im tkogod predbaciti da su s njim u dobrim odnosima, da bi žrvanj mašinerije koja se zahuktala da ga onemogući i uništi mogao i njih zahvatiti. Da bi svima dokazali kako ga ne podržavaju požurili su se pridružiti onima koji su ga napali, a da bi otklonili sumnju da to rade samo da bi spasili svoju kožu, činili su to zdušno, preko svake mjere, ne obazirući se ni na to koliko su njihove neumjesne izmišljotine apsurdne i neuvjerljive, nevjerojatne svakome tko je zadržao makar zrnce zdravog razuma.
Ništa čudno. Onima koji su poveli hajku protiv njega bilo je stalo da ga izdvoje od svih ostalih, da ga istjeraju na vjetrometinu, da mu nitko ne pomogne. Brinuli su se da bi mu mogao pomoći netko od onih koje je na brojne načine zadužio, pa su naročito od onih koji se nisu sjetili sami od sebe tražili da se opredijele i izjasne, naročito pritišćući kolebljivce, čak i potkupljivanjem i prijetnjama.
Napokon su i oni koje u početku sukob uopće nije zanimao, koji nisu ni shvaćali oko čega se diže tolika buka, a kamoli što je zaista posrijedi, pomislili: ako ga napadaju čak i oni kojima je dobro činio, mora da je zaista zao čovjek! A gdje ima dima, mora biti i vatre: ako se i odbaci onih devedeset i pet posto očiglednih pretjerivanja, onih pet posto što preostaju toliko je strašno da zaslužuje sve što ga je snašlo.
Nakon toga mom prijatelju više nije bilo spasa. Ocrnjen i proklet imao je sreću da je glavu spasio. Ipak, kada se sve zbroji, učinili su mu uslugu jer su mu otvorili oči i danas živi izliječen od toga žali njima, da ih sažalijeva što ih je snašlo ili da se brine za ikoga od njih.
Post je objavljen 21.03.2007. u 14:43 sati.