Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/grube777

Marketing

...Portret mog života...

onak...pozdrav svima i hvala za one sve komentare za moj rođendan...uglavnom bilo je sve odlično i nekako jednostavno dobro...baš smo se dobro proveli, pa ipak smo pustili da nam alkohol ureduje...bar kolko se ja toga svega sjećam...a sad kada je sve to prošlo razmišljam o tome kako godine doista brzo idu...pa nemogu vjerovati da imam 23 godine...onak ja tolko godina, neznam izgledam puno mlađe...što je dobro...onak tko me nezna kada bi me vidio dao bi mi možda 18 ili nešto like that...neznam sve mi je to nekako brzo proletilo i bilo je previše loših trenutaka za razliku od ovih dobrih koje mogu na prste nabrojati...onak sada sam nekako odlučio okrenuti novu stranicu u životu , po neznam koji puta i idem lagano krenuti iz početka...stvarno sada trebam sjesti i razmisliti o svemu dobrom i lošem što mi se događalo u ovoj godini i nekako ostaviti u glavi samo ono lijepo i krenuti ponosno naprjed...vjerujem da će biti sve ok...neznam danas trebam napraviti inventuru svoga života...glupo zvuči ovo, ali trebam složiti tu zbrku u svojoj glavi i srcu...jer više ni sam neznam šta je to slatko, a šta gorko u mom zbrkanom životu...što je dobro , a što ne...malo mi vremena treba...ali...

...onak uvijek sve na kraju dođe na svoje mjesto...


...inventura...

Djordje Balašević - (Jedan od onih života, 1993) - Portret mog zivota

Vjetar prosipa bokal fosfora.
Vitraz mraza na oknu prozora.
Jedne noci k'o ova, znace Bog,
doslikacu portret zivota svog.

Silueta se davno nazire.
Neko uzdahne, neko zazire.
Isto vide a razno tumace,
djavo prste u farbu umace.

Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
I lila, tamnu, ceznjivu,
i boju breskve, njeznu i sramezljivu,
sjetno sivu, nepogrjesivu.

Roze nadjoh medj' starim pismima,
modru vrpcu nad teskim mislima,
ukrah ridju iz pera drozdova,
laki purpur iz prvih grozdova.

Uzeh oker sa svece svecarske,
drap sa svilene masne becarske,
mrku s tambure tuznih tonova
a cinober sa nosa klovnova.

Prave si boje dodala na taj portret zivota mog:
talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog.
A crnu nisi stedela,
ali bez nje bi bjela jos izbledela -
bez crne bjela ne bi vredela.

Srce je moje napuklo
k'o kora starog bagrema,
al' u tvom oku kao lane zadrema.
I, jedva, kao sapati,
nicu u uglovima zlatne paprati.
Pramen sna u sliku navrati...

...pozdrav svima...


Post je objavljen 21.03.2007. u 13:06 sati.