Za početak, pozdravljam svakog zoon politikona koji stupi na ovaj blog. Iako se inače gnušam striktno zadanih tema, smatram ovaj blog najkreativnijim zadatkom otkad sam započela studij. Činjenica da sam na samom početku tog studija (iako, kažu, više nismo brucoši nakon odvaljenog prvog semestra) mnogo obećava u tom pogledu. Voljela bih naglasiti da sam svjesna težine novinarskog amaterizma kojim ću se ja ovdje baviti, jer politika nije područje na koje sam prije studija obraćala preveliku pozornost. To je područje čije mi je nepraćenje osiguralo bezbrižniju mladost. Otkad sam započela studij, osjećam sve, samo ne bezbrižnost. To naravno, nije nužno loša stvar. Ovo, gotovo potpuno životno osamostaljenje, imponira mi više nego što me zabrinjava. Iako je tema zadana, njena širina je gotovo neiscrpna: nema aspekta naših života u koje se politika nije bar nekad umiješala. Gotovo sam sigurna da će u početku tekstovi s ovog bloga biti objektivno neupotrebljivi, jer, kao što rekoh, moje je znanje oskudno. A i hrvatska politička scena gotovo i da ne nudi mjesta za žanrove koji nisu kritika.
Pozdrav do pokušaja prvog.
Post je objavljen 19.03.2007. u 13:24 sati.