no.72
I tako smo odigrali IZLET i ne samo to nego smo pobrali i povoljne komentare na okruglom stolu poslije. Uglavnom su pohvale pobrali dečki, Luka, Filip i Vitez. I Strasser je bio super. Ja sam bila tradicionalno bla-bla i još sam tekst zbrljala u jednom trenutku ali sam recimo izvukla jer trebalo je kao živčano vikati na ekipu a kako sam se iživcirala u sekundi kaj brljam izvukla sam na to. Zbilja sam bila živčana ;). Na naš šok došlo je dosta publike što je uvijek super stvar i sa obzirom da nismo previše zvali ljude na ovu predstavu. Zoki je rekao da je zadovoljan. Hm. Ma i ja sam hajde, da ne cjepidlačimo. Kako smo je radili i sa kojom dozom ozbiljnosti onda smo fakat briljirali....dečki barem. Fascinira me svaki put pred predstavu koliko se pozitivne energije tu nakupi. Čuješ vani publiku kako žamori, trema te šora ali svi se smješkaju, tapšaju...svi smo si super. Kolektivna mini euforija. I definitivno je najjači trenutak kad stojiš iza zastora i publika napokon utihne, ugase se svjetla i zastor počne lagano škripiti...i to je to nema natrag. Ideš do kraja.
Zokiju smo priredili baš cool after premijer poklon ( to je tradicionalno ). Piknik košaru, kao 'za izlet' i svidjelo mu se. Super mi je kad smo svi u tom nekom raznježenom filmu nakon predstava. Mislim da je ovo upalilo motore za NA NA NA.Svi su se nabrijali na scenu i na igranje i to ćemo iskoristiti i mora eksplodirati. Mora!
Kako to sve biva pilo se do poslije ponoći ( ja nisam ;) no onda smo morali van iz kulturna ustanove jer su ljudi koji tamo rade htjeli ići doma i spavati. Kako glumci ostavljaju kazalište svjedoči potonja fotografija. I vani gdje je bilo hladno njih par je odlučilo ići dalje piti i partijati. Većina nas je otišla doma ali tome je predhodilo masovno natezanje, daj ostani, idemo van...opkolili su Zokiju auto i nisu mu dali da ode. Ivana i ja smo se zakvačile sa Vitezom jer je pijan ali PI - JA - N htio voziti. On se toliko naljutio da se istantno otrijeznio. Tomasica i ja smo otišle doma ( ona se naljutila toliko da sam mislila sad ću ja šamarčinu pobrati ) a on se poslije javio porukom da je stigao doma ali da je razočaran što mu nismo vjerovale da on to može. Rekla sam mu da ako pogine ću ga iz groba izvadit i osobno pregaziti ponovo. Fakat me naljutio. Ali dečko zna kaj radi očigledno. I ne živi daleko od kazališta. Došla sam doma i bacila se u krevetac. Spavala sam kao bebica. ;)))
Eto, par slika za kraj da podkrijepe tekst.

u iščekivanju publike

svi zajedno - teatar G

ručice i biljčica

okrugli stol

izlet kit

kako to sve završi

a nastavlja se vani...
Danas proba, sutra proba...proba, proba i samo proba sve do 31.03. a tada ljudi.......weeeeee!
Post je objavljen 21.03.2007. u 23:52 sati.