U stvaralačkoj sam krizi. Nemam inspiracije. To se i vidi na kalendaru desno od ovih redaka....10 dana bez posta....
Nedostatak inspiracije me podsjeća na školske zadaćnice. Mrzio sam ih. Pisale su se u blok satu i vječito bih prvi sat zujao i sastavio jedva dvije rečenice, a onda bih sredinom drugog sata shvatio da nekog vraga moram napisati pa bih tada posegnuo za "srce mi se para" - "život za nju dajem" patetikom.... Možete si i sami zamisliti na kaj je to ličilo. Uglavnom, uvijek 3 ili 4. Nikad iznad. Priznajem, nisam baš nadaren za pisanje.... zato mi je i čudno kak sam uopće počeo pisati blog.....
A i te teme su bile katastrofa. U osnovnoj školi – prvo polugodiše: Stigla je jesen, Jesen u mom gradu ili Jesen stiže (sad su vjerojatno na ovo zadnje dodali i „dunjo moja“); drugo polugodište: Proljeće je stiglo, Proljeće stiže, Proljeće u mom gradu. Tu i tamo bi se negdje ugurala koja domoljubna tema kao npr. Preradovićevi stihovi „Ja domovinu imam tek u srcu je nosim....“. Tu sam i bio prvi put upozoren na patetičnost....
U srednjoj smo godišnja doba ostavili iza sebe, ali nastavili s citiranjem književnika u naslovima.... Teme su se uozbiljile pa se uglavnom filozofiralo o nematerijalnom tj. mlatilo praznu slamu....
Jedino što sam naučio iz tih zadaćnica je da se rečenica ne smije započinjati s veznikom. Al baš to namjerno radim jer mi se sviđa, a uostalom tak svi svaki dan i govorimo....
Žao mi je kaj u to vrijeme nije bilo blogova jer vidim da ima par s kojih bih redovito mažnjavao tekstove. Kad bolje razmislim, vjerojatno se to i radi jer zakaj bi inače postojao link „printati“ (tj. kod mene „Nemam nikaj za čitat!“). Zapravo, (znam da ni ovako ne bi trebale počinjati rečenice, ali živo mi se ....!!!!) baš me zanima jel itko ikad kliknuo na taj link kod mene....
Inače, ovih sam dana sam doma što ste možda i naslutili u vremenskom preriodu u oglasu, a kako curu nisam našao, primoran sam baviti se sam kućanskim poslovima.
Suđe perem tek kad više nemam:
- nijednog čistog dubokog tanjura
- nijednog čistog noža za mazanje (margarina, paštete, maslaca od kikirikija)
- nijedne čiste čaše
- nijedne male žličice (voćni jogurti; bar 1,5% m.m.).
Da ne bi bilo zabune, pranju se pribjegava tek kada su svi uvijeti zadovoljeni....jer na primjer juha se može jesti i iz šalice.... Poseban problem predstavljaju rajnglice za grijanje mlijeka (za čitatelje iz raznih dijelova zemlje - rajnglica=lončić) jer su samo dvije, a kakao pijem skoro svako jutro....onda znate u kakvim sam problemima....sloj skorenog mlijeka je trenutno na 3 mm. Deblja se i dalje....
Čak sam jednom obrisao prašinu i malo pomeo.... veš još nije opran, makar su zalihe čistog već pri kraju; moram što prije prljavi uvalit sestri ili možda još bolje teti (ona i fino spegla, dok sestra smatra da to mogu i sam)....
S kuhanjem se zasada dobro izvlačim (prek tjedna - teta, prek vikenda - sestra), ali svaki vaš poziv na ručak ili večeru vrlo rado prihvaćam....
Moram vas obavijestiti da je priča o (ne)okretanju cura za dečkima dobila lijepi nastavak!
Okrenula se! Pogledi....okrenem se ja (djelomično i misleći na onaj post i neke vaše komentare)....i okrene se i ona! Ha-ha-ha!
Ako računamo i klinku dan prije, cure se zamnom okreću k'o lude! Hm.... jel to znači da sam komad? ....ili mi je samo ostalo malo jogurta na nosu?
Post je objavljen 21.03.2007. u 11:08 sati.