Pregled posta

VLADO RED BULIĆ DAJE TI KRILA

Igra je počeo pričati sam sa sobom, a to je poveliko društvo.
Priča on ne samo sa sobom, nego i s a) predsobljem i b) losom, ali to je druga priča.
Skrenuo bih s uma i pažnju da prethodna rečenica počinje i završava s riječju 'priča'.
Meni se ova igra sve manje sviđa.



Sve je počelo sasvim nedužno, mojim prilično intimnim pismom Kizi, za mene nesvojstvenom iskrenošću:


Kizo

Ne znam što da radim. Evo zašto:"Vlado Bulić pod pseudonimom Denis Lalić pisao je iznimno čitan blog “Pušiona”. Denis Lalić je i glavni junak njegova romana. “Rast i razvoj” Bulićeva Denisa Lalića praćen je iznimno uvjerljivim seciranjem političkog i socijalnog backgrounda na kojem se odvija. Satirična i opako kritička slika Hrvatske devedesetih i nultih. Stepenice odrastanja i sazrijevanja Denisa Lalića su sljedeće: djetinjstvo u vrijeme uzbuna u Dalmaciji, kad je glavni doticaj s ratnom katastrofom onaj preko rođaka, pripadnika HOS-ovih postrojbi i prisluškivanja razgovora odraslih, potom mladalaštvo povezano s pripadnošću punkerima za koje u “stvarnosnom” ludilu više nema šanse, preko tipičnog studentskog brijanja do podstanarskih stanova, prvih poslova i konačnog ulaska u ozbiljniji svijet odraslih, koji ne donosi smirenje." Jagna Pogačnik

Bulić je dobio nagradu "Jutarnjeg lista". Hrvatskom hara pandemija: taj endemični idiotizam! Ali, znao sam ja to, predosjećao:
"Ooooo, jebote, ti me stvarno veseliš, jedino, nabijem te na kurac s vlado budalom: taj vaš Bulić, uzeo sam da čitam, stvarno kurcu ne valja, i zaista je hrvatski pandan Marku Vidojkoviću! Dođem ja kod Joke, a ono Joke digo kredit, kupio srebrni pladanj, stavio na nj hašiša, pa si mota smotku i u guzicu tura motku. Jebem ti takvu literaturu, a i život koji piše takve romane, skupa sa stvarnosnom prozom vascele Hrvatske: ne vredi to jedne jedine rečenice onog Kiklopa po kojemu se valjda i nagrada prozvala. Markinković opali po velopipederastima trezan, to Bulić ne moš ni ušlagiran. Nevjerojatno je zapravo neduhovit: pročitaj samo scenu ukoksirane zajebancije s hostesama. Jedino što njemu i frendu pada na pamet, u jebote duha, taman da se hostese nasmeju do suza, jest da prevode jebo ti pas mater na engleski! Neverovatno, je l da, nikom to još nije palo na pamet, čudnokako je baš sad u ovo vreme Buliću! A još je fascinantnije da je sve on to sam smislio, i to paralelno radeći u marketingu jedne čuvene korporacije. Možda još samo da smisli kako se na francuski kaže kefom se kefa, pa će svi da odemo u tri pizde materine od smeha, a Bulić će izravno da odleti u Wašington da kao stend 7 up komidijen zabavlja iz Bele kuće Američku Naciju za Hepi Nju Jieargh. Veruj mi,nemam ništa protiv čoveka, ali ako je to literatura, onda je Zlatan Zuhrić Nušić! Iz neobične potrebe, kao što sam već pisao, za književnošću i književnicima - koji je to kurac, kakvi su to kompleksi? - sada je i Vlada Bulić postao književnik, jer, zakoni ponude i potražnje nalažu da čak i u zemlji od 4,5 milijuna stanovnika svake godine imamo novog laureata: ta, kako bi to bilo da stalno nagrade osvajaju Jergović i Tomić!? Pa to uopće ne bi bilo umesno ni isplativo. Čak ni njima. Prestanite zato srati s tim Bulićem, i koncentrirajte se na dvije bitne činjenice tog njegovo tekstuljka: na svijet života koji opisuje, a koji je siromašniji od bilo kojeg posta bloga na kojemu se upravo nalazimao, i potom književni način samog auktora: taj Bulić nije u stanju napisati jednu jebenu rečenicu a da čovjek ima osjećaj kako čita literaturu. Poetičniji su mi neki dijelovi marketinške ponude ovdašnjih turističkih agencija! Ovdje su svi srali nešto o Kišu kao zakonu. E, pa, drugovi, ako stvarno tako mislite, onda čujmo Kiša: stepen se banalnosti neke literature meri stepenom banalnosti literarnih asocijacija! Taj priručni Danilov estetski kriterij (imao je on mnoge; recimo, drugi je onaj o kome govori Kovač:"Danilo Kiš bio je osjetljiv na lošu upotrebu priložne riječce kao; bio je gotovo razradio neku vrstu estetskog testa inteligencije za provjeru pisca i njegova dara upravo na tomu kako rabi riječ kao za gradnju usporednih figura i pojmova") primenimo na Vladu nam Bulića. Evo kako izgleda čuveni Jokin stan: "čuveni Jokin stan izgleda kao da si ga izvukao iz lajfstajl magazina. Bijeli namještaj, bijele kožne fotelje, stakleni stolić, plazma. Osjećaš se kao u ordinaciji." Što mislite što bi Kiš uradio s knjigom u kojoj stan izgleda kao iz magazina, a bijelina ga ambijenta podsjeća tek na ordinaciju!"
Kizo, iskreno, ne zezam se, razmišljam da odem iz ove zemlje. Kako ćeš ti izdržati živjeti s ovim idiotima?
Da se ne veli da kenjam, evo dakle vrijednog uzorka toga štiva:

I to je roman godine u Hrvatskoj!?

Jasno da je, zato jer:

"Svakoga tko je mislio da nikakva kreativnost ne može niknuti u birtijama iz kojih trešte Severina i drugi, pa makar se noću ondje potajno puštala i urbana glazba, "Pušiona" bi mogla podsjetiti da nije moguće predvidjeti gdje će se dogoditi literarna vitalnost. Kada se činilo da je naša stvarnosna proza već doživjela svoje metastaze, i da se tematiziranje izgubljene generacije odrasle u narkofilskom filmu već doista istrošilo, pojavila se "Pušiona". Sada odjednom izgleda kao da nitko prije Denisa Lalića nije uvjerljivo opisao kako je odrastati u našoj mladoj demokratskoj državi."

Gordana Crnković, Feral Tribune

Naravno. Stvarnosna proza i hrvatska stvarnost koja se svodi na sve ono o čemu od početka devedesetih iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu, iz prošlog u ovo desetljeće piše EPH: evo vam Hrvatske, pička vam materina i vama i vašoj Hrvatskoj. Putovanje u srce hrvatskoga sna, jasno, san je o Hrvatskoj, a još je jasnije da je taj san noćna mora pogona koji ispostavlja milijune kvadratnim kilometara papirnatih invektiva na račun Hrvatske, dok istovremeno gleda u smjeru milijuna kvadratnih metara lukrativnih zemljišta te iste Hrvatske!
Doduše, ta se stvarnosna proza ne može pročitati na stranicama novina istog tog pogona, ali, tako je to: Hrvatkska je dobra kao portfelj Hypova konzaltinga, ali je taj san o Hrvatskoj maltene Srce tame! Da ne bi ostalo neke sumnje u pogledu onoga što se u pogonu o toj zemlji i ovom štivu misli, evo glas "Slobodne Dalmacije", lista o kojem također ništa ne možemo doznati čitajući stvarnosnu prozu izvješća o transakciji na relaciji Vlada RH - EPH, tj. Sanader - Pavić:
"Jasno da iz dramskih razloga ne možemo odati što se to odvija u srcu hrvatskog sna, ali možemo konstatirati da se nešto kasnije i sam akcijski junak Denis Lalić uhvatio za glavu: "Jebote, počeo sam s Hunterom Thompsonom, a završio na krvi, narodnoj epici i počeo se pretvarati u pravog hrvatskog junaka. A trebalo bi biti obrnuto."
Da je obrnuto, ovo bi bila drugačija zemlja, pa Denis Lalić možda ne bi ni postojao, niti bi otišao tražiti srce hrvatskog sna. Ako je zbog ičega ovaj rat morao biti pobjeda dinarske epike, neka je bio zbog ovog putovanja: sad znamo gdje je srce domovine i kako kuca."

Damir Pilić, Slobodna Dalmacija


Obrad Pit?
Nešo, nisam još stigao pročitati nagrađeni roman pa ne mogu suditi o tome. Ovo je ulomak iz romana ili koji kurac? "Pušionu" sam svojedobno čitao na Indexu i to uopće nije bila loša zajebancija (ne mislim na blog "Pušiona" nego na "priče/kolumne" koje je pisao za index.hr). Ako je to uvršteno u roman onda sigurno ima jako dobrih dijelova, a ako je uvršteno ovo što si pejstao onda to možemo nazvati uredničkim propustom. Markiz de ga Sad

Nađi mi tu dobru zajebanciju. Javno ću se ispričati kad pročitam komad te dobre zajebancije. Pa čovjek koji piše ovakve tekstove ne može pisati nelošu literaturu.
Osim toga, roman je dobio nagradu za ideologiju, k vragu, pa pročitaj kritike!
Koga tu zanima proza sve dok imamo stvarnost!
Takvu kakva jest, posredovanu uvidom Imperije Zla.

Moje najdublje isprike Miljenku Jergoviću. Miljenko Jergović je zaista klasik, u rangu Ive Andrića, u usporedbi s ovim štivom.
Tek sad postaje jasna gesta tog dobrog, pametnog Barda: Miljenko Jergović je jedina osoba u ovoj zemlji koja je, prezrevši osobne probitke i moguću doživotnu nagradu za doživotno djelo "Jadna Pogačnik 'Dvijemajkesisa'", poslao u krasan kurac i "Jutarnji list", i njihovu nagradu, i njihove kriterije, i svjetonazor koji bi, silnički, da se uspostavi kao mjera svemu što jest a nije da nije! Oni bi arbitrirali baš u svemu i o svemu u ovoj zemlji, oni bi odlučivali o romanu godine, o sportašu godine, o godini berbe...oni bi jednostavno vladali ovom zemljom, i EPH treba zaustaviti!
Ne zbog ove ili one idološke pozicije tog pogona, nego zbog te nedvosmislene arivističke Bahatosti: netom što su se oparili i prispjeli u Društvo, a već bi, tipično za skorojeviće, oni određivali who is who, i što je in a što je out. Zato je EPH veliko Zlo. Stop the Press!
P.S.
Vilenjak, tebe se to ne tiče! Ti si iznimka koja potvrđuje pravilo. Moment nepotpunosti teorije. Utoliko, potvrda njene istinitosti. Ili dokazivosti. Tko će ga znati; Gödel je mrtav! NEMANJA

Zapravo, sad sam ponovno pričitao tvoj komentar:

Nešo, nisam još stigao pročitati nagrađeni roman pa ne mogu suditi o tome. Ovo je ulomak iz romana ili koji kurac? "Pušionu" sam svojedobno čitao na Indexu i to uopće nije bila loša zajebancija (ne mislim na blog "Pušiona" nego na "priče/kolumne" koje je pisao za index.hr). Ako je to uvršteno u roman onda sigurno ima jako dobrih dijelova, a ako je uvršteno ovo što si pejstao onda to možemo nazvati uredničkim propustom.

Jebote, zvučiš mi kao čovjek koji razgovara znajući da se razgovor snima!
Daj se opusti, nebuš se zameril! NEMANJA

Svoje jeftine provokacije možeš okačiti mačku o rep i još mu zabiti kitu u pak. Čitao sam njegove priče na Indexu prije par godina i tvrdim da je bilo dobrih tekstova. Ne bih želio ispasti debil kada shvatim da ulomak koji si pejstao uopće nije objavljen u romanu. Markiz de ga Sad

Trebali bismo pozvati Liječenog katolika koji je čitao roman i kaže da je dobar. Znači li to da je i Liječeni debos? Sigurno je pristran zato što radi za EPH.
buhahaha Markiz de ga Sad

Ne, nije, nego vidim da je odjednom čak i Bulić postao doajen...
Liječeni i ja smo komentar više i niže od citiranog vodili diskusiju o Buliću.
Uključila se citatom i Zoe: "Baš sam jučer, kad su objavili novu Pušionu, ostavila komentar na naslovnici:"Denis Lalić piše kao H. S. Thompson kojemu su umjesto acida podvalili kiselinu za ispiranje želudca.Ili, kao Allen Ginsberg koji je osto zaleđen u vremenskoj kapsuli, a ondak se materijalizirao u selendri s milijun stanovnika, ne bi li u supermarketu, prateći halucinaciju Whitmana, shvatio kako razmišlja o jebenoj reklami za Ledolino zbog čega, nažalost, ostajemo zakinuti za neke od boljih beatnik kontekstualizacija. Jednom riječju, pohrvaćeni Amer iz Dallasa s početka 70-ih koji se, osim svojom trgovinom rabljenih vozila, bavi i pisanjem pričica."
Lečeni je o svemu tome tada pisao sljedeće:"Nemanja, Bulić se može čitati nakon Bulgakova. Eto, sam si postavio meru. Ja sam, pak, Nemanja, najbolji hrvatski pesnik. Nemanja ja, na žalost, moram mnogo da čitam jer nisam završio fakultet. Još kao neiskvaren dečak pobegao sam od gomile kretena koji tamo primaju platu i kupuju Kvorum ili Aralicu. Pobegao sam i s kazališne akademije jer tamo doslovno caruju imbecili. Bio sam u ratu od prvog dana.
...
Elem, ja nigde nisam usporedio Bulića i Bulgakova. Napisao sam da se Bulić može čitati nakon Bulgakova. Nemanja, dečko je talentiran i, jebi ga, ko će da ga podrži od starih prdonja. Nitko, ako baš ne mora. E ja hoću, a imam i gde. Nemanja, Bulgakov se nikad neće pojaviti u Hrvatskoj."

Čuj, Kizo, dakle ne znači da je Liječeni debos, ali, njemu se dopada i Severina u ulozi barunice Castelli, pa, znaš, nekako o tome najradije ne bih razgovarao. Mislim da mu se djelomično dopada jer radi za EPH, da.
Gle, Kizo, ti si postao strašno niskog praga tolerance čim se dirne netko od tih imbecila koji ne znaju napisati razglednicu. Ovaj smo razgovor vodili, pa ga ne moramo ponavljati. Kad smo prvi puta polemizirali o Buliću - ako je ovo što je Liječeni napiso ikakva polemika - nisi kazao niti slova za i protiv Bulića.
Ovaj grohot na kraju i opaska o radu za EPH mizerna je koliko i blesava: i ti sam vidiš o čemu se tu radi, kakvo je to putovanje u srce hrvatskoga sna i za što Bulić dobiva nagradu, ali, jebiga, već koliko dogodine, tko zna, kak je krenulo...
Ali, zadnje što sam očekivao jutros jest ponovni razgovor s tobom o ovim temama.
Nema veze. Ionako sam kazao gore da to, kad pročitaš, pobrišeš, jer doista izgleda kao spam.
Nego, kaj veliš na zahlađenje? Baš nas je sve zateklo, ne? NEMANJA



U nedostatku pravog mačka - možete uzeti mene za gore pomenute radnje, ja sam također- prava mačka.
Hm, da, nedostaje mi Liječeni...On me jedini volio neprikosnoveno i bez susprezanja. Luce

Luce, još bi ti i nabili kitu u pak, ali gdje da nađemo rep?
A bez repa, kako ću okačiti svoje jeftine provokacije i gdje da ih o'kačim?
Liječeni je tu, s nama, stalno: SVI SMO MI LIJEČENI!
Samo sam ja izliječen!
Vi, vidim, niste. NEMANJA

Picajzliraš, Nemo, rep, ili ne-rep, koga boli kurac za to, daj malo pusti mašti na volju, možda se opet uspiješ vratiti među ne-izliječene, jer njihovo je (naše je) kraljevstvo nebesko Luce

Lako je tebi, ja sam reper! NEMANJA

A ja stalno mislim da si štemer. baš bezveze. Ali uljana repica je skroz okej, ako si uljani reper. Luce

Dragi drugovi, mislim da ste pretjerali u kritici Vlade Bulića. Da, on nije Krleža, ali je napisao jednu zabavnu i čitljivu satiru koja se ne događa ni u 1941. ni u 1945. niti u 1991. nego upravo u vremenu kad je napisana, vremenu u kojem je Thompson vrhunac kulturne produkcije a manča na šanku glavni izvor prihoda u 60% Hrvatske, dakle o vremenu i prostoru (OVDJE I SADA) koje cijela hrvatska kulturna scena izbjegava. Napisao je satiru u zemlji ironije, u kojoj je zadnji kvalitetan humorist prastari Ivo Brešan. Tu će satiru mnogi pročitati, za razliku od ostalih mnogohvaljenih knjiga koje će se pridružiti ocenu papira u Profilovim skladištima (po nekim procjenama tamo trune više od 800.000 primjeraka knjiga koje nitko nikad neće kupiti). Mislim da to nije loše.
Tko objavi čitljivu satiru, nek prvi baci kamen na mene.
Nemojte sad samo ironijom, ta je mazohistička forma upropastila hrvatski humor. vilenjak

Kurcovilenjak ne znam zašto pišeš u pluralu. Prvo pročitaj komentare.
Popuši mi kurac. Markiz de ga Sad

Dragi markiže u pluralu sam zato što je generalna recepcija bulića neopravdano negativna.
u pravu si za kolumne, one nisu objavljene u knjizi (neke jesu u razvijenoj formi, a pušiona 2 je nastala nakon knjige)
obliži mi jaja vilenjak

Dakle ti si pročitao roman? Hajde onda napiši neku kritičicu.
nabijem te nakurac Markiz de ga Sad
Pročitao sam neke priče koje mi je drugarica dostavila u word formatu još prije izlaska knige
dakle, to nije velika literatura
ali to je čitljivo štivo
što govorim kao veliki, veliki kompliment
u hrvatskoj nitko ne piše čitljivo štivo
ići ću i dalje
zavidan sam buliću što ja to nisam napisao
pogotovo naslovnu priču
jer kad sam prvi put čuo 'iza devet sela' u autobusu za zadar 2001. imao sam isti slijed asocijacija
shvatio sam da postoji hrvatska o kojoj nitko ne piše a koja je stvarnija od stvarnog
ali eto bavio sam se budalaštinama osnivanjem i uređivanjem medija itd
pa nisam napisao knjigu
zelenim od zavisti vilenjak

Vilenjak, pa ti si jedan običan štreber. Luce

Markiz, nabijem te na pičku. Baka

Ipak je to bilo proljeće 2002.
bio sam na silbi da ispitam mogućnosti za slijedeći festival paradigmatičkih zbivanja
i u povratku sam u autobusu čuo pjesmu
mislim jebote ili me puca fleš
ili je neko obradio 'super trooper' tako da bude o anti gotovini, ali u visokoj produkciji
iz zvučnika se čuju deseci tisuća eura uloženi u produkciju

zamislim se
i shvatim da je stara hrvatska, koja se prostire između ideologija i bijede, mrtva
tu je nova hrvatska
koja živi između dva mita
onog o gotovini i onog o korporaciji
a živi od manče i milostinje stranih korporacija
dakle opet manče

velike ideje više nego postoje
nego ekstazi, bijelo i kako si povećat prihod za sto maraka
da se može dići novi kredit
i ante gotovina ali ne kao realan heroj ili zločinac nego
kao psihopomp

zafantaziram da bi trebalo napisat roman
ili bolje zbirku ulančanih kratkih
ali prosvjetljena me prodrma
štaaa je opet nešto briješ autistično
mogli smo ostat još koji dan na silbi

dođemo u zagreb a tamo stare
igračke projekti
dnevna rutina
i eto on napisa roman

slava mu vilenjak
Molim neka netko nabije vilenjaka na ku-ku manistra

Nemanja je išao secirati Bulićev roman kiševskom metodom, udario je i na imbecilne poredbe na koje je Kiš odma bacao knjige o zid. Jedino je stvar što samozatajni Bulić tvrdi da njemu ni nije stalo do lijepog pisanja i izražavanja. Možda Bulić namjerno rabi najbanalnije poredbe ne bi li dočarao tako i banalnost naše suvremenosti? Možda on sve namjerno tako. Nemanja, odgovori molim te na ovo. Možda je Bulić naš Keno. Mozak mi je postao žvaka pa imam pravo ovako pisat. Riječ ostavljam Nemanji. IZGNANIK

hmph
ovo dobro zvuči
ali možda bi bilo preoptimistično pretpostaviti da je tako
ali dobro zvuči, o banalnom banalno
da vilenjak

Natjerat ćete me da pročitam Bulića. Kaže li taj do čega mu jest stalo, ako mu već nije stalo do lijepog pisanja i izražavanja? njetocka

Do što vjernijeg prenošenja zbilje koja ga okružuje; sada i ovdje. IZGNANIK



Ovo će samo potpiriti literarnu diskusiju koju je otvorio ovaj naš skup ljubitelja lijepe književnosti. Mi o svemu volimo proćaskati, nas se sve tiče. Koga bi bolio kurac za suvremenu hrvatsku književnost da nema ovog bloga? Nikog. Ne računam one drkave književne časopise i debilni Balkanski glasnik. Mi smo jedini entuzijasti u Hrvatskoj, mi smo Pptimisti. IZGNANIK

Može li se i pripovjetka "Nadrkan" koja vjerno bilježi stvarnost, a koja je pri tom i lijepo napisana, također smatrati stvarnosnom? njetočka

Ne može, to je ovdje valjda svakom jasno. Zašto? Zato što se vidi da je izmišljena. Niti jedan iole normalan čitatelj ne bi povjerovao da su se Luce i Nemanja ikad u stvarnosti sreli, niti da takvi likovi postoje u stvarnom životu. IZGNANIK

Ali jesu u virtualnoj stvarnosti. Ha, sad te imam . njetocka

Onda se i pripovjetka 'Nadrkan' može smatrati virtualno stvarnosnom, he, he, he... NEMANJA

Pokušao sam stvoriti bajkovit ugođaj, pokidati žanrovske okove i popišati se vilenjaku u usta. Markiz de ga Sad

Argh, rasplakala sam se od smijeha. Baka

Čuj, Izgnani, stvar i jest u tome da ja protestiram i protiv ovakve literature i protiv stvarnosti koju generira: upravo je u tom obratu, bitno ideološkom, stvar!
Riječ je naime o tome da stvarnost, koju navodno stvarnosna proza deskribira, zapravo biva tom prozom proizvedena: nameće se kao jedini stvarnosni stereotip!
Taj stereotip, očito je, odgovara ideološkim obrascima kojima barata EPH. I to je sve.
O svemu ostalome dovoljno si kazao sam: nema tu velikih literarnih ambicija.
To je moguće jedino u ovoj bijednoj zemlji: literatura bez velikih literarnih pretenzija!
I, još nešto: Izgnaniče, nije riječ o tome da Bulić šturim sredstvima slika sliku šturog svijeta!
Riječ je o tome da on očito ne zna i ne može, a ne da neće drukčije: naime, poredba: "Bijeli namještaj, bijele kožne fotelje, stakleni stolić, plazma. Osjećaš se kao u ordinaciji" , ne govori o siromaštvu svijeta koji Bulić opisuje, nego o siromaštvu Bulićeve poetske imaginacije, Bulićeva autorskog svijeta! Njemu jadnom, dok sijedi usred bijelog, ništa drugo na pamet ne pada nego: Jebote, k'o u ordinaciji!
I to je sve. NEMANJA

Hajde ti onda nastavi, pametnjakoviću. Deskribiraj ti na što te podsjeća ta slika. Pun si govana, ne znaš sastavit tri jednostavne jake rečenice. "Pejstaš Nemanja". Evo, ja ću ti kopirat, a ti se osjećaj...

"Bijeli namještaj, bijele kožne fotelje, stakleni stolić, plazma. Osjećaš se kao u ... posjetitelj

'Riječ je naime o tome da stvarnost, koju navodno stvarnosna proza deskribira, zapravo biva tom prozom proizvedena: nameće se kao jedini stvarnosni stereotip!', morao sam ovo podcrtati, ova je rečenica u meni proizvela pravu lavinu. Dobro je da sam se danas uključio, nešto mi je govorilo da ću naići na OTKRIVENJE. IZGNANIK

@Bako, zašto si se ti rasplakala?
@Izgnani, Vilenjak: Jednom je Goethe, u Wertheru, objašnjavao neku seljančicu koja gleda kako lišće pada i pri tom misli samo jedno: "Gle, ide jesen." E, to je krasan i duhovit način da se opiše banalnost neke osobe, svjetonazora, svijeta...Dakle, duhovito i maštovito može se i o banalnome!
Opaska: o banalnome banalno, banalna je i sama, a, Vilenjače, i neistinita je: čekajte, pobogu, pa zar smo mi takvi idioti da čak i u zemlji koja je imala rat, tranziciju iz socijalizma u kapitalizam,privatizacijsko poraće, organizirani kriminal spram kojega je Sicilija Švicarska, etc.etc., dakle da čak i u takvoj zemlji govorimo o - banalnosti! Pa koji bi se kurac trebao desiti a da ovdašnji Knjigovođe imaju motiv za priču? Vama je ta stvarnost - banalna!?
Ma idite mi u kurac!
Osim toga, otkad se to literatura, umjetnostu uopće, iscrpljuje u motivu? Mladi je Rembrandt slikao pohabane šešire jer je mislio da je draž likovnog imanentna stvarnosti koju slika, no stari Rembrandt jasno uviđa da i najobičniji predmet posjeduje istinsku evokacijsku snagu! To što Bulić nema niti jedne jedine rečenice koja bi, recimo kao Capote - e, sad, ne biram slučajno tog genija - udarac groma i iznenadi prolom oblaka te tuču (grad) opisala kao da je prsnulo kristalno nebo čije se mirijade krhotina sručuju na zemlju (ovo je moj opis, moja transpozicija, ne citat), nego je njemu albofilija dostojna Saše Šekoranje istom asocijacija na sanitarnu higijenu bolničkih bijelina, strašan je i evidentan dokaz jalovosti njegove Muze.
Dakle, da rezimiram, kako bi jasno istaknuo svoje teze:
1. Nije riječ o tome da Bulić namjerno bira svoj poetski instrumentarij tako da o banalnome govori na banalan način, nego je riječ o banalnosti njegova poetskoga svijeta i iskaza koji ne može biti drukčiji no što jest.
2. Čudom se čudim o kojem vi to banalnom svijetu govorite? Cijeli se svijet već 17 godina sjatio na Balkan, a vama je čak i to doba svijeta u kojem živite nedovoljno gusto, povijesno, uzbudljivo i - motivirajuće!? Banalnost svijeta gospodina Bulića njegov je osoban duhovni problem. Ništa drugo.
3. Moj je problem pak što živim u svijetu u kojem stalno iznova uočavam neprijepornu činjenicu: ovaj se banalan opis svijeta pokušava nametnuti kao ideološki obrazac. O tome govorim već predugo: ili bih trebao odseliti, ili se adaptirati. Eto, dovoljno sam pošten da progovorim i o svojoj poziciji i svojim problemima: ja zaista nemam ništa sa svijetom Vlade Bulića, kao ni s polusvijetom koji taj svijet želi nametnuti kao jedinu stvarnu verziju Stvarnosti. Taj je idološki interes preočit: svijet podjela na ruralne, ognjištarske dinarske tipove, i navodne građane EPH-ovskog tipa, koji jasno honoriraju literarno bavljenje seljačinama jer one dijalektički omogućuju i njih, građane svijeta, najobičnija je ideološka fikcija: ako nešto nije stvarno i nema veze sa stvarnošću, onda je to ta fantazma koja je ustrojava. Ali, ima nešto drugo, nešto tipično zagrebačko u svemu tome: na ovaj isti način na koji se visokoparna akademska čeljad Žirija klanja Bulićevom bavljenju hrvatskim snom (zašto izbjegavate temu, zašto se ne razgovara konkretno o onome što taj Bulić jest i što se tu uistinu honorira!), Zagreb se nekoć klanjao Kusturičinim Ciganima: dame u lisičjem krznu frenetično su aplaudirale krezubim makedonskim naturščicima, oduševljeno slaveći vlastitu predrasudu da se istina života nalazi jedino tamo gdje se živi u dreku! To se zove ne banalnost, nego - malograđanština. To je početak i kraj priče o našoj stvarnosti. Kad se tako uzmu stvari, onda dolazimo do nevjerojatnog obrata: Čujte, pa i Krleža je pisao o istoj toj banalnoj starnosti, ali čini mi se na literarno malo ambicioznije, kaj ne?
Recimo, kad Filip L. dolazi u Zagreb, nakon 23 godine izbivanja, već u prvoj rečenici stiže na - Kaptolski kolodvor. Jasno, na Kaptolu kolodvora nikad nije bilo niti će ga biti. Banalno, ali, genijalno: Krleža zapravo govori da se čovjek nema kamo vratiti! (Boris Buden bi kazao da onaj koji je napustio svijet nacionalne kulture zapravo nema ni od čega pobjeći, otići!). Možda je u ovoj opasci najrazornija kritika Vlade Bulića: po onome što sam ja na njegovom blogu pročitao, nije riječ o banalnosti njegova teksta, niti stvarnosti o kojoj govori, nego - misaonog svijeta! Bulić je jednostavno simpleton! I to je ono što me smeta. Banalne misli.
Gledaš u drvo, pada lišće, i jebiga, sve što ti pada na pamet jest: Dolazi jesen!
Djevojčice i dječaci, jednostavno mi se čini da nemam više životnoga vremena i volje baviti se budalaštinama. Kažem, možda je to samo moj problem.
Ali, čini mi se ipak daa je to i vaš problem: evo, ta se ispraznost nameće kao Litaratura, kao Poetski Domet, kao kriterij! Tada to više nije ničiji osobni problem i s time se više ne može izaći na kraj kako to Zagreb stoljećima radi: protjerujući kanonika Vramca jer je zarana primjetio da Purgeri nemajuć puno hvastaju se! Ha, ha, ha, kako pametno: to je stvarnosna proza! NEMANJA

...Osjećaš se kao šupku tvoje mame kojoj je tata posve spermom zaprskao i zabijelio analni otvor u koji jedino gura karu od kad si mu se iz pičke zalomio ti, posjetitelju IZGNANIK

Hahahahaha, Posjetitelj, baš si našao crkvu u kojoj ćeš se moliti.
Majmune, pogledaj samo što zapravo piše u toj rečenici tvoj imbecil Bulić: bijeli namještaj, bijele kožne fotelje! Ha, ha, ha, genijalno, zar ne!
Inače, ta albofilija mene bi podsjetila na lice tvoje sestre nakon bukkakea.
Jednostavno, a lijepo.
Slika mislim, ne lice.

Izgnani, hvala na komplimentima. Mene pak veseli kako ste se sjatili na Patologiju, kao djeca na trešnje. (genijalna poredba, a tako stvarnosna!) NEMANJA

Sad će to nama Nemanja vizualizirati snagom svoje imaginacije, kao djela svijesti, kako je to Bulić trebao napisati rečenicu. Tja, to je to je tako lako, a Nemanja je tako elokventan (da li i dojmljiv, osviješten?)
Tja, to je tako lako; puno lakše od analiza natopljenih umjetnim gnojivom, a koje su Nemanjin zaštitini znak. iskra

U Nemanjinu i guzu ovog debila koji si je u času magnovenja zadao ime Izgnanik može da uđe više posjetitelja nego u njihov pederski podstanarski ruPičak. Nemanja, sjatim ti se ko djeca na mamu prije jebanja! (genijalno, jelde, a tebi tako reminiscentno, nabijem te u to dupe poluinteligentno!) posjetitelj

Još jedan post u kom sam glavni lik. Oh, kako dosadno...
(mahanje lepezom i kolutanje očicama).
Prigovaram i protestiram! Zašto mi nisi doveo i Njetočku u klinč?!
A obeć'o si, još zimus...
To je što se tiče priče, a stvarnosna proza...Hm. Bulić? Hm. Vilenjak i Nemanja u "zlatnom tušu"? Mmmm:)
A ti se Bako ništa ne ceri, za tobom riču u Haremu zvijeri! Luce

Iskra, Posjetitelj: Kad bi danas bili neke sreće vas dva govnara zaista biste bili dvije različite osobe, pa biste ostatak večeri mogli provesti u nježnom zagrljaju i cjelivanju, te pušenju malih shar-pei kurčića. Ovako, teško da bi u tako kratkom vremenu tako dva glupa čovjeka boravila na istom mjestu: to je, čak i u Hrvatskoj, fizički nemoguće!
Kizo, Izgnani, Manistra, Luce, Bako...evo, o ovome ja pričam: svaki pisac ima svog privilegiranog čitatelja, nekoga za koga i kome piše. Ovo je dakle Čitatelj Vlade Bulića: sad će to nama Nemanja vizualizirati snagom svoje imaginacije kao dijela svijesti kako je to Bulić trebao napisati rečenicu. Nemanja će vizualizirati ako je Bulić trebao napisati rečenicu! Snagom imaginacije kao djela svijesti!
Kakva javnost! Kakva kultura! Kakva zemlja!
Zemlja u kojoj je roman godine štivo napisano za ovakvog čitatelja/idiota, nesretna je zemlja; nesreća je ove zemlje u tome što EPH, sasvim cinično i namjerno, jer je to Pogonu komercijalno - kao koketiranje s blogerima i njihov angažman u novinama - sasvim svjestan toga što čini, a ipak to čini, kao što i doliči prosvjećenim ideolozima, suvremenom cinizmu. Znaju oni da je to smeće a ne literatura, znaju oni da je to tekst za imbecile, ali, konačno, takve su i njihove novine: šteta jedino što i u Knjigama nema velikih slika i naslova, pa bi se možda Bulić mogao i prodati!
Odvratno nešto!
P.S.
Imam dva primjera literature na blogu.
Iz istog su izvora. Oba sam sejvao, toliko su mi dragi:
1. Nakon razuzdane proslave, vratio sam se kući i usnuo plastičan san – sjedim u žutoj kugli i prilazi mi patuljak s cilindrom na glavi:
- Ovo nije tvoja kugla., reče on.
- Ali žuta je boja agresivnog intelekta! viknuh i probudih se u znoju.
2. Treba provesti temeljitu dilersku reformu, sasuh si u lice dok sam promatrao svoj iskrivljeni kemijski odraz u ogledalu.
Ovaj iskrivljeni kemijski odraz u ogledalu postao je dio moje svakodnevne spike; ova slika patuljca na žutoj kugli koji tako rezolutno progovara: Ovo nije tvoja kugla., mogla bi biti
jednako tako dio scenarija bilo kojeg Lynchovog filma.
Očito da naša stvarnost nije tako banalna kako nam naša literatura sugerira! NEMANJA


Opet uništa, Nemanjiću. Poanta je da uglavnom kenjaš, ti s očitom namjerom guraš sjeme laži u šupak istine. A jasno je da ti je stalo da oblatiš kuću u kojoj si nekad radio. Bulić je ovdje nebitan, nagužen sasvim slučajno. To samo govori o tebi kao čovjeku. Furaš neki svoj interes preko leđa čovjeka kojeg uopće ne poznaješ. Kakva si ljiga, da ne govorim o umišljenosti.

Btw. ako tri je u Zagrebu tijesno, idi... široko ti polje. Idi u kurac. posjetitelj

To je bilo onda kad je Inhibitor pojeo onaj trip od kojeg mu kurac nikako nije htio pasti?
Sjećam se, da, vrijedno sejvanja, i svjetskog veličanja, dabome.
Gute Nacht Patologijo, ajmo spavati Nemanja, mislim, svatko u svoj krevet, naravno.
(Pratiš li, Izgnani?) Dug je dan iza nas. Dug i produktivan. Zijev, zijev. Luce

Nemoj da moram dalje, jer bi ova tvoja trenutna ekipica koju si nabrojao mogla doznat još neke, po tebe, ne baš zgodne stvari. O tome koliki si licemjer. posjetitelj

Posjetitelj, imbecilu, od imbecila imbecilu, pa ti ti zaista Krdo, a ne Glupi Konj!
Ha, ha, ha, ja bum sad rekao nakaj kaj znam o tebi! Pa ti si idiot, majmune. Pa ovdje ali ama baš svi koji sudjeluju u razgovoru znaju gotovo sve o meni, čak recimo i to da ja u EPH nikada u životu radio nisam, kao što bi ti moglo pred sudom i na Bibliju prisegnuti najmanje još dvoje ovdjašnjih diskutanata, koji, Krdo Glupih Smrdljivih Konja od Glupana Imbecilu, u tom EPH-u rade!
Majmune, majmunskoga majmuna majmunčiću, imbecilu nesposoban shvatiti ma i najjednostavniju misao, primitivni priglupi smrade koji nosom kljuca po tastaturi sporije nego kokoš po govnima, otkud bi ti kretenu mogao meni, Bogu Svih Svijetova, savjetovati da od nekuda odem ili nekamo dođem?
Smeće, tebe bi čak i vjetar, da izađeš na ulicu, odnio na Jakuševac!
Što se tiče sirotog Bulića, on je zaista žrtva, ali EPH-ovog žirija: čovjek sad ide lud po cesti vjerujući da je književnik.
Ha, ha, ha... NEMANJA



Luce, seljankušo, znači u toj vašoj selendri se ide spavat u pol deset. Došla si među građane, mi se tek sad budimo, nenapojena kozo. Posjetitelju, 'sjeme laži u šupak istine', o, pička ti materina maloumna IZGNANIK

jebiga stari, i ti misliš da si neki kurac u nekom selu. ha ha ha

vidiš, ovdje (ne mislim na blogu) je sigurno samo da svak ima svoje zablude. veće ili manje. posjetitelj

Izgnaniče, to je preteško za tebe. Previše je značenja... objasnit ću ti drugi put. Kad ti odradim mamu. Ti nekako lakše kapiraš poređenja s mamom. posjetitelj

Nemanja najbolje dere kad je bijesan i kad mu se neki debil splete pod nogama. Zasmijo sam se IZGNANIK

Posjetitelj, a koji kurac nisi ovako koncilijantno odmah počeo, pa bismo mogli i bez prostakluka porazgovarati kao dva pristojna čovjeka?
Čuj, meni zaista nije stalo da ti odeš u nešto uvjeren, niti mi je čak stalo do toga da po svaku cijenu oblatim Bulića, ali zaista mi je stalo da objasnim kako, po meni, to nije neka velika književnost. No, ako ti u tom tekstu uživaš, O.K., molim, pa nisam ja tu da spaljujem knjige i otimam ih iz ruku - boguhvala, bolje da čitaš, pa makar i Bulića, nego da pišeš scenarije za domaće sapunice.
Ajmo, prije spavanja, mir, mir, mir, nitko nije kriv.
Ja se tebi ispričavam za sve uvrede, ali, stav o Buliću ne mogu promijeniti, mada, velim, ako ti misliš da je to štivo kakvo bi i inače volio čitati, onda, dopuštam, ja ne komuniciram s duhom vremena.
Jesam li mogao biti koncilijantniji? NEMANJA

e jebiga sad. bio si mi draži onakav bez isprika. ovo je neozbiljna tema. previše je već ovdje napisano o tom tvom otkriću o naravi vremena i razvlačenjem promišljenih zlobnika iz EPH (jes ti meta).

Izgnaniće, BU! posjetitelj

Posjetitelj je djevojka, osjećam to po tonu. Sad mi je prisjelo zbog svega izgovorenog. Idem. Oprosti posjetitelj. IZGNANIK

idi posjetitelj

Pa, vidio sam da i ti nastupaš pomirljivo rekavši "vidiš, ovdje (ne mislim na blogu) je sigurno samo da svak ima svoje zablude. veće ili manje", pa onda, pomislih, ako već čovjek ima dovoljno pameti i pristojnosti razgovarati bez ove flejmerske ornamentike, zašto bih ja bio idiot koji se inati. Ja nemam problema prijatelju s time: Sorry, bio si u pravu! Tako i sada: Ako ti zaista uživaš u književnosti Vlade Bulića, pa što onda, izvrsno, pa hvala bogu da netko nekoga čita i ta pisci imaju svoju publiku. Jedino, ja nisam time pretjerano oduševljen, ali, meni se - nemoj nikome kazati! - ne sviđa baš ni Ivo Andrić, a ipak sam uvjeren da čovjek ima svoju publiku; ja bih prije s Karahasanom putovao vlakom do Vladivostoka nego s časnim nobelovcem, bilo osobno bilo uz njihove knjige, prije bih čak s Karahasanom kazao da je Andrić literatura za seoske učiteljice (da, to je Karahasan rekao, ne ja!), ali, opet, siguran sam da taj Andrić ipak ima nekog vraga kad ga toliki vole čitati. Tako je i s Bulićem, iako i ne pomišljem da bi on mogao biti Andrić: ako ga toliki vole čitati, onda on ipak komunicira sa svojom publikom i tzv. stanjem u duhu, zar ne! To što ja o tom Zeitgeistu mislim sve najgore, očito, moj je problem.
I još nešto...
Možda ne ćeš vjerovati, ali unazad godinu dana dva sam puta nazvao i čestitao Butkoviću na teksovima, što je i njega, jer se znamo dvedesetak godina, iskreno začudilo, ne stoga jer bi se mi do te mjere razlikovali u svjetonazoru ili na bilo koji drugi način da bi to bilo gotovo nezamislivo da mu ja skinem chapeau, nego naprosto stoga što u ovoj kulturi nije običaj da se ljudi koji oblikuju našu javnost poštuju; nigdje nema toliko mrtvih krava u Hrvatskoj koliko ih je po medijima. Ipak, vidiš, dva su me njegova tekst zaista ponukala da mu velim kako je možda na vrhuncu svoje karijere. Ne slažem se ja s Davorom uvijek, ne nužno, pa čak ni često, ali to nije razlog da čovjeku ne kažeš: Dobar si!, kad zaista briljira. Hoću kazati, ne gledam ja na EPH kao na Monolit Zla. Ipak, tu i tamo za broj ih presnažno opalim, da ne prevrše mjeru, jer na najboljem su putu u Pakao: zaista žele biti svemu mjera. Možda mi je zapravo više stalo do Ninoslava nego nekim njegovim bližnjima: ambicija da se bude Demijurg svijeta koji te okružuje nužno vodi u demoniju, ponajprije onu osobnu, i to njega više razdire no što itko u toj neposrednoj okolini misli. Ali, nemoj pretjerano o tome brinuti, imamo mi svi u tome staža. NEMANJA

Uh odem na piće i eto ti novog posta i 32 komentara! Dragi markiže, ovo je dobra jebačina, sve mi guzice bride, ali svejedno je to ironija a ne oslobađajuća satira. Naime tvoj je post smiješan samo insajderima koji znaju likove i njihove živote, virtualne i stvarne, dok je satira po definiciji smiješna i neupućenom prolazniku.

Za neupućene:

Svi citati Bulića o kojima se ovdje raspravlja nisu iz nagrađene knjige već sa njegovog bloga 'pušiona 2' koji je podigao kako bi se osvetio bivšem poslodavcu i koji, koliko je meni poznato, nije pisan s književnim pretenzijama nego više kao čišćenje od doživljenog. vilenjak

Pomirljivo je kriva riječ. S tobom se lako složit, a to je dosadno i to može svak. Bulić me ne zanima. Kao ni izgnanik, ha ha ha... Ako je on (Bulić Vlado) za tebe ono srednje zlo koje odvlači zadnje zdrave i neodlučne snage u prosjek, u redu. Što se tiče Ninoslava, i treba da ga razdire. Tek će da ga razdire. Djeca su danas najčešće da se jedu... posjetitelj

Ha, ha, ha, pa ti si čak i zajebant! O.K., imaš pravo, kurčina je to biti pristojan i slagati se, to je dosadno. To se ni meni ne da.
Jebeš Bulića, nije on za mene nikakvo (o)srednje zlo, ja ti o njemu ne razmišljam previše: činilo mi se da je za kurac to kaj je natrkeljao na blogu, pa sam ga opalio onak, kao kad nogom napucaš kartonsku kutiju nošenu vjetrom - ništa osobno, dakle.
Nemoj tako o Ninoslavu: ja stalno inzistiram na tome da protivnike - ne neprijatelje, nismo fašisti - treba poštovati kao ljude; Nino je bolestan čovjek, ima svojih vrlina i svojih mana, ali nikome ne treba poželjeti da ga razdiru njegovi demoni, jer, svaka hiža ima svoga križa a naša (misli to svatko za sebe) i kapelicu! Hoću kazati, nikome ne želim nikakvo osobno zlo.
To što ja jebem po EPH ne znači da Paviću želim besane noći: nikako ne bih htio biti vinovnikom ničije osobne drame, pa čak ni njihov gledatelj! Rađe mu želim, kao i tebi i sebi, mir, ili barem spokoj.

Vilenjak
Znaš li u čemu je problem? Zamisli da Nabokov ili Matoš pišu blog. Stari, misliš li ti da bi to litererno bilo neambicioznije, lošije ili čak nepismenije od prave literature? (I nemoj da te Kizo čuje, jebat će ti mater! Znaš da je Kizo, s pravom, osjetljiv na blog kao medij ravnopravan ostalim medijima.)
Pička mu materina, drugovi i drugarice, pa zar nitko nikada nije čitao ničiju književnu ostavštinu! Dnevnike možda? Pa Matoševe ili Ujevićeve su marginalije uz posudbu novca od prijatelja književno značajnije i uspjelije ostvarenje od Bulićevog romana! I što to onda znači da je ovo na blogu uputni štos, dok je roman vrsno štivo!? Pa moj je prigovor, kao što vidiš, da je on do te mjere evidentno i notorno isprazan da njegov roman ne može biti bogznakakvo štivo, jer, očito je da je nepametan i nenadaren!
Vi mislite da se ja zajebavam kad velim da je EPH učinio medveđu uslugu Buliću i da će sada kao lud hodati Zagrebom misleći da je književnik, ali, koliko čujem, čovjek se nije snašao već na dodjeli nagrade! NEMANJA

Čuj, posjetitelju, ako si ti zaista djevojka, a da mi razmjenimo brojeve, pa da se još koliko večeras dobro istaslačimo. A ako nisi djevojka - kako nagađa intuitivni Izgnanik - da probudim ja časkom Bulića, pa da se barem on provede? NEMANJA 20.03.2007.




Post je objavljen 21.03.2007. u 00:19 sati.