Marketing
HRVATSKA REAKCIJA
uspjeh
odbačene
ideje
Prije petnaestak godina, početkom devedesetih, posjetio sam Atijasa, prijatelja iz gimnazije, u njegovoj piceriji i slušao žalopojku kako mu posao slabo ide. On je bio među prvima u Zagrebu koji su otvorili picerije. U početku je mjesto bilo vrlo popularno, na osnovu toga je nabrzinu sagradio kuću, no uskoro su picerije niknule na sve strane, pa mu je postalo teško kuću održavati.
- Čovječe! - rekoh mu. - Svojevremeno si bio među prvima, jedini u ovom dijelu grada; zato si i uspio. Sada ponovo trebaš smisliti nešto novo, da opet budeš prvi. Ne može se živjeti na staroj slavi.
- Lako reći… - zdvojio je on. - Ali što?
Razmislio sam trenutak, pa rekoh:
- Vidi, imaš one mladiće što ti vise na šanku od jutra do navečer i muku muče kako sakupiti novce za pivu, a pred ulazom ti je desetak njihovih motorčića. Zaposli ih da raznašaju pizze po kućama, ionako nemaju pametnijeg posla. Objavi telefon u novinama, dijeli letke po ulicama, a dečkima daj pet posto od svake narudžbe i svi sretni i zadovoljni…
Kao da je jedva čekao da mu tako nešto kažem, grakne:
- Ma kakvi! Pojma ti nemaš! Ne bi išlo! Misliš da bi se oni pokrenuli za takav sitniš? Pa što ako nazove netko iz Dubrave? Tko ti to ondje odvezao?! A onda druga narudžba iz Zaprešića! Ne bi se isplatilo! Pa bi se rulja navalila zafrkavati, bilo bi više lažnih poziva nego pravih! A što da radim ako netko naruči deset pizza, momak odnese, a ta adresa ni ne postoji?! A ovi... - pokaže rukom spram mladića za šankom - …da im netko plati za deset pizza, ne bi se nikada više pojavili ovdje s novcima!
- Daj, smiri se - pokušavao sam ga urazumiti. - Ako isporučuješ po kućama imaš uštedu u prostoru, ne moraš prati tanjure, gosti ti manje prljaju toaletne prostorije…
- Loša zamisao! - prekine me on. - Moj problem je kako napuniti ovaj prostor, a ne kako ga isprazniti!
- Pa naravno! - rekoh. - Što manje ljudi ti dođe ovdje, nego naruče da im se donese kući, to će više mjesta ostati za druge koji bi došli. Osim toga, to je i reklama, možda bi ponovo popularizirao mjesto…
- A tko će plaćati oglase po novinama? - zakerao je. - Sve to košta! Pa netko mora odgovarati na telefonske pozive i bilježiti narudžbe, a ako pustim nekoga za telefon, taj će zvati Hong Kong i nabiti mi račun…
Razljutio me:
- E jesi pravi Hrvat!
Iznenadio se:
- Jesam! Kako to misliš?
- Lijepo. Čim ti se dođe s novom idejom, odmah - po defautu - smisliš sto zamjerki i zašto to nikako ne bi išlo i zašto ne bi bilo dobro. Zašto nitko, umjesto tako, ne razmišlja što bi bilo potrebno da se dobra ideja provede?
Nedavno sam navratio u njegovu piceriju sa suprugom i sinom. Gazda je odvojio nekoliko trenutaka i sjeo za stol s nama. Na kraju šanka dva mladića u motociklističkim odorama čekali su narudžbe za isporuke po gradu.
- Sjećaš se kada sam ti govorio da treba organizirati dostavu na telefonske pozive? - zapitao sam.
- Morao sam… - odgovori on. - Svi to danas rade, pa moram i ja.
- Nisam te to pitao. Pitao sam sjećaš li se kada sam ti to predlagao?
Bijelo me pogledao:
- Ne.
Izgleda da moj problem izvire iz toga što se previše sjećam.
Post je objavljen 20.03.2007. u 23:05 sati.