Bok svima!
Ostat ćemo još malo kod piramidalnih struktura.
U nekoliko komentara na prethodni post spominjala se upotreba piramida kao oštrila žileta, kako skeptičnim tonovima tako i afirmativnim. Kako god da bilo, i što god itko vjerovao, nije na odmet podsjetiti se činjenica iz te priče.
U središtu priče je patentna isprava broj 91304 koja je izdana češkom inženjeru i izumitelju Karlu Drbalu (inače utemeljitelju radija i televizije u Čehoslovačkoj) za nemehaničko oštrenje žileta i britvi u modelu piramide proporcija one Keopsove.
Neizravni inicijator njegova izuma bio je radioestezist Antoine Bovis koji je u Kraljevskoj odaji Velike piramide primijetio da se mrtve životinje ne raspadaju već se mumificiraju. Zaključio je da piramida ima moć mumificiranja i počeo eksperimentirati s modelima Keopsove piramide. Koristeći magnetski visak, u njima je pronašao neku vrstu zračenja sličnu onoj u pravoj egipatskoj piramidi. Eksperimenti su davali rezultate – meso, jaja i male mrtve životinje postajale bi savršeno mumificirane.
Isti je eksperiment ponovio i Drbal. To ga je navelo na zaključak da u piramidama mora postojati neka vrsta energije. Tako je u kartonski model Keopsove piramide, dužine osnovice 12,5 cm i visine 8 cm, horizontalno i po dužini u smjeru sjever-jug na jednu trećinu visine piramide računajući od baze, stavio žilet odlične kvalitete čelika. Smatrao je da bi djelovanje na oštricu žileta bilo dostatna naznaka o djelovanju neke sile u piramidi. Pretpostavka da će energija skrivena u utrobi piramide otupjeti žilet bila je vrlo brzo oborena: žilet je postao oštriji tako da se Drbal s istim mogao brijati i preko 50 puta. Kasnije je dokazao i to da se žilet može dobro naoštriti i u piramidi drukčijih proporcija.
Njegov patent je prihvaćen 1959. ali Drbal ga je prijavio čak desetljeće ranije. Naime, neprestano je morao pronalaziti nove znanstvene argumente da bi objasnio kako ova iznimno jednostavna sprava, bez ikakvog vidljivog izvora energije, može potpuno tup žilet pretvoriti u najoštriji mogući. No, stvar je radila i patent je odobren, ali se Drbal dobro pomučio da dokuči što se zbiva u piramidi.
Da bi pronašao odgovor kako se to događa, posvetio se proučavanju utjecaja mikrovalova te svemirskih i zemaljskih zračenja na kristalnu strukturu oštrice žileta. Proučavao je zemljino magnetsko polje koje je vrlo niske frekvencije, jer je jedan od uvjeta uspješnog eksperimenta bio postavljanje žileta u horizontalan položaj u odnosu na magnetno polje Zemlje. Na kraju je zaključio da kozmički mikrovalovi, većinom oni koje zrači Sunce energetiziraju šuplju unutrašnjost malog modela piramide zajedno sa koncentriranim magnetskim zračenjem Zemlje. Takve energije hrane piramidu i koncentrirane u njenoj šupljini omogućuju i malom modelu veliku efikasnost u raznim primjenama. Taj automatski proces regeneracije utječe na smanjenje poremećaja u unutrašnjosti mikro-kristalne strukture rešetke oštrice žileta koji nastaju uporabom. Jednostavnije, nestaje "zamor" materijala, mehanička i fizička svojstva materijala se obnavljaju tj. regeneriraju, a to je moguće jer je mikrokristalna struktura rešetke elastičnog tipa. Tako je otkrivena tajna utjecaja piramide na oštricu žileta.
Za patentni ured bilo je dovoljno.
Ali meni je i dalje sve to skupa tako neobično. Uostalom, može li biti običnom pomisao da oblik sam po sebi išta radi? Još uvijek nisam naviknut na to da život doista može biti tako lak.
Za kraj dodajmo i ovo:
Karl Drbal sastavio je ljestvicu efikasnosti brijanja jer je primijetio da oštrina obnovljenog žileta varira zbog meteoroloških i kozmičkih poremećaja U prvih pet godina i tri mjeseca eksperimentiranja ispitao je ukupno 18 žileta raznih proizvođača i postigao do 200 brijanja jednim žiletom. Tijekom dvadeset i pet godina upotrijebio je samo 68 žileta.
Post je objavljen 20.03.2007. u 21:25 sati.