Prva pobjeda Dinama iz Žiškovca nakon godinu dana. I to protiv Miklavca. Ne može se reči da je bilo nezasluženo. Dečki nisu bili smješni kao što smo očekivali. Nije ovo prva takva blamaža. To se nama dešavalo i prije. Gubili smo protiv momčadi koje nisu imale boda u prvenstvu gotovo svake godine. Pri tome se podrazumjeva da je i nerješeno poraz. I još nešto, nitko nemože reči da smo dobro igrali jer protiv Žiškovca nemožeš dobro igrati i izgubiti. To bi bila čista glupost. Može se tako protiv jačih gdje se očekuje poraz, ali protiv slabijih nikako ne. Primili smo dva gola, oni su imali još šansi, a mi svoje nismo realizirali. A bilo ih je podosta. Zabrinjavajuča činjenica za utakmice koje slijede jer Orehovica i Hodošan su daleko ozbiljnije ekipe od Žiškovca. Dok pogledaš koje smo šanse propustili dođe ti da se zapitaš tko je tog poslijepodneva bio Žiškovec, mi ili oni. Kriva štopanja, nekoliko lopti preko zaštitne mreže, nepotrebno soliranje, lopte su bježale pod nogama, u pet metara se gol nije mogao zabiti. To je opis napadačke igre momčadi tipa Žiškovec, Preseka, starog Ekija ili Starta. Sve u svemu pomaka nema ni naprijed ni nazad. Ostali smo na istom što znači da nas čeka puno problema. Mi smo kolektiv sa puno mana koje svaku utakmicu izlaze na vidjelo. Dobro je to što se još stvaraju neke šanse. Pa valjda će se našto i zabiti.
Post je objavljen 20.03.2007. u 19:46 sati.