Marketing
Brazil-Shopping, Kisa I Grozne Cipeletine
Brazilci vole shopping malls. Nije za njih kupovina u ducanima na ulici, a jok, oni vole malls di im je sve na jednom mjestu. I ne koriste ih samo za shopping nego i za provod slobodnog vremena. Vikendom su centri krcati porodicama koji tamo dolaze jest, kupovat, sastat se s prijateljima, gledat filmove...Svaka cetvrt ima bar jedan, cesce i vise nego jedan ogromni shopping centar.
U njima su stvari obicno rasporedjene tako da par katova zauzimaju ducani, podrum je rezerviran za gastro orgije, gornji katovi imaju kino ili dva...neki cak i dvoranu za klizanje, fitness i slicno, a najgornji katovi su rezervirani za parking.
Tako sam se nekidan i ja uputila u shopping.
Po kisi.
Nije to bio tropski pljusak di se nebo prolamlja, da se razumijemo, nego dosadnjikava engleska kisica koja pusti tu i tamo koju kap.
No, Brazilcima je to bila katastrofa ravna biblijskom potopu. Brazilci nisu kisovit narod (iako kise imaju u izobilju). Cim padne jedna kap s neba, svi se zatvore u kuce i lamentiraju o kisi i o tome kako je vrijeme grozno (iako je vani plus triestsedam stupnjeva).
Ako se kojim slucajem nadju vani kad pocne padat kisa, sklone se ispod najblize nadstresnice i ni makac dok se sve ne osusi.
Tako sam se ja nasla u situaciji di sam bila jedini pjesak na ulici i gdje su mi Brazilci ispod nadstresnica upucivali sazalne poglede koji su govorili:"A nu ove, bice je malo poremecena. Aaa, jadna. Hoda po kisi."
Jedini koji izidju na kisu su promocurno nastrojeni pojedinci koji se cim padne prva kap, stvore na cesti ko gljive poslije kise i pocnu prodavat jednoupotrebne kabanice.
"CAPA DE CHUVA!!!!", deru se oni i masu plasticnim paketicima,"E DOIS! E DOIS, DOIS, DOIS!!!!" (kabanica...dva reala).
Bilo kako bilo, dok su Brazilci cekali u svojim sklonistima od kise i gubili vrijeme, ja sam vec bila u shopping centru.
Kako sam se dokopala prvog ducana i stala gledat Uskrsnja jaja, tako je odjednom nestalo struje.
"AAAAAAAAAARGGHHH!!!", prolomila se cika. I odmah zatim jedan kolektivni:"AIIIII, MEU DEUS!!!!"
Nasmijala sam se sebi u bradu i nastavila stajat u mraku.
Brazilci okolo mene su uzdisali, spominjali Boga te Bogorodicu te iskoristavali nestanak struje da nabace casku s prvim covikom koji je stajao do njih.
Ne da im treba ikakav razlog da nabace casku. Brazilci vole trkeljat s bilo kim i bilo gdje.
U redu u banci, u redu za blagajnu u ducanu ili cak dok gledaju koju juhu na policama da kupe.
U Engleskoj ljudi ne samo da ni sa kim ne pricaju nego nikog ni u oci ne gledaju ne bi li izbjegli casku.
Sve se odvija u tisini.
Da ilustrira moju teoriju, zena koja je dotad gledala cokolade i jaja, okrenula se u mom generalnom smjeru i prozborila:"Ai, meu deus...pa koju cokoladu da kupim? Nu, koliko ih ima."
Gledala me ravno u oci.
Skamenila sam se i pogledala u pod, onako po engleski. Mislim da sam cak od nervoze malo nogom pocepusala po tlu. "Jebote, jel mene ova pita retoricko pitanje ili OCEKUJE ODGOVOR?", mislila sam se.
Na kraju sam se odlucila za ispodglasno i neobavezno:"khm..." te udaljila na sigurnu razdaljinu od ostalih ljudi ne bi li izbjegla daljnje verbalne provokacije.
U to je dosla i struja. Pohrlila sam u ducane nadajuci se kako niko vise sa mnom nece pricat.
Krivo sam se nadala.
Za razliku od nezainteresiranih engleskih prodavaca koji ti pozele dobar dan i onda te ostave na miru da gledas kolekcije i meljas ih po rukama, brazilski trgovci se osjecaju obaveznim pratit te po ducanu.
Nema tamo "Dobar dan. Ako vam nesto treba, zovnite me.".
A jok!
Tamo to ide ovako...."Dobar dan, kako ste? Moje ime je Lindomar (istinsko brazilsko ime znacenja "LIJEPO MORE"). Ako vam nesto treba, vi samo pitajte." Taman kad pomislite da ste ih se otarasili, Lindomar se stvori iza vas i pocne raspredat o kolekciji, materijalu utrosenom i sitnom vezu sto se nalazi na haljini, kupacem ili bluzi. Ukoliko vam se ne svidja nista iz ovosezonske kolekcije, Lindomar ce razvest pricu o prosloj ili nadolazecoj sezoni.
Potom ce vas pitat oklen ste i da li vam je prvi put u Brazilu i da li vam se svidja.
Nakon sto vam ponudi bar 10 stvari za isprobat, a vi budete iscrpljeni od silne price iako ste na svako pitanje odgovorili kroz stisnuti zub, osjecate se obavezanim kupit bar jednu stvar.
To i nije tako lose, jer je ponuda u ducanima dobra, a jeftina.
Moram ovdje rec i to da usprkos modernim i lijepim cipelama u ducanima, Brazilke preferiraju spicoka stil (to ako rade u kancelariji) ili drveni, cvjecem izrezbareni natikaco-platforma stil (za svaki dan).
Nema veze, uostalom, bar je bilo vise lijepih cipela za mene.
Post je objavljen 20.03.2007. u 16:06 sati.