Marketing
Ako izmjenimo svoje misli, i svijet se oko nas mijenja…
Razmišljam kako početi ovaj post,dugo nisam pisala,razmišljala…a ovo je 100.,mora biti jedan od boljih,samo je pitanje da li ću ga takvim učiniti?!
Ugl.čitam jedan blog (znat će on čiji je) i ne mogu vjerovati,slična priča,skoro pa jednaki datumi,sve me zbunilo…a onda drugi,usvojenost mojeg prijašnjeg stanja…
još kad sam danas,pod navalom drugih ljudina,otvorila stari mail i počela čitati neke stare sadržaje,nagonski sam se počela smijati,al onda,po vragu,sjetin se bloga o ljubavi i onog drugog,o depresiji,cijele zamršene priče i eto,izraz lica se promjenio.Opet sukob sa prošlošću…k vragu,pa zar me strah priznati da sam imala problema,možda nisu bili toliko veliki ali sam ih ja učinila takvima,u svojoj glavi…jedan period (prekratak da bi mogao u meni sastaviti ono najgore-tugu i bijes),neka stanja,želja za slobodom…tada se sve nakupilo i promijenilo me…od svih strahova ubio me onaj strah vlastitog ja,strah od moje ličnosti,snalaženja u sadašnjosti i budućnosti,strah od onih osjećaja zadržanih u sebi…
k vragu,bilo mi je tek 12,13 god.a ponašala sam se kao 16-godišnjakinja (kao sada…)…samo zato što me ta situacija navela takvom…u pronalasku one neke 1.ljubavi,ona je našla mene…sjećam se,bilo mu je 16,svi su me smatrali starijom (kao što sam navela) tako da mi nije bilo ni važno,a ni njemu…ma zapravo,nisam ja tada ništa osjećala,trebala sam samo nekoga tko će me napokon primjetiti…nije tu bilo nikakve ljepote,ona zraka kod mene nikad ne postoji,nemam čime zračiti…a kad ne zračite,kod drugog spola ste samo prolaznik (sad shvaćate moj odabir nadimka)…ugl.bilo je to meni posebno ljeto…stari je imao svoje društvo (što naravno mene tada nije zamaralo) tako da sam imala potpunu slobodu…i stvarno mi je bilo savršeno,u glavi mi se trenutno vrte detalji ljetnih noći i svega što me tada činilo sretnom...
U tih 10 dana moji problemi su ostali u Zagrebu,i vratila sam se natrag bez sjećanja na njih.
(što se dečka tiče,jednom sam ga vidjela u prolazu i nisam se javila…možda bih mu i zahvalila na nekim stvarima…možda,ako ga sretnem jednom,nasmijat ću se i prići,izustiti samo HVALA).Ali,to ljeto je promijenilo sve,moj odnos sa starom,moj život u cjelosti.Kako bi to povijest fino opisali-mračno doba…iz kojeg se nisam mogla izvući…i u jednom napadu sam pokušala i ono najgore (ovo znaju samo neke osobe,1.put izlazim u „javnost“ s ovakvom stvari) ali bila sam prekinuta.Od tada sam se snalazila,suze,udaranje u sve što mi se našlo na putu ali najviše sam ponosna na sebe što nisam posegnula za stvarima o kojima bi možda postala ovisna (ipak me ovaj strogi odgoj doveo do nečega...:).Priča prijatelj kako ima frendicu koja svakog dana u Zvuk ulazi doslovce u krvi,sa žiletom razrezanim nogama,rukama…znakovi…znakovi koji joj pomažu da svlada bijes…sada se zgražam,a nekad sam i na to pomišljala,koliko mi god i tada bolesno izgledalo…
Ugl.sada sam ovdje,živa,još uvijek bez zračenja 
(ali od tada je bilo i još ljubavi,kao i neke slično zamršene priče…hvala i Goranu,i Denyu i Hrvoju,lijepo je znati da sam nekome i značila…i ispričavam se što su me morali trpiti sa svim mojim promjenama raspoloženja),problemi su popustili (shvatila sam da zrelost čini svoje-idi dalje,i zaboravi na prošlost),jedino sam još malo u grču zbog ove proklete škole (ispričavam se što mučim sve moje prijatelje koji (su) provode (provodili) samnom pol dana,svaki put po x365
),stanje sa starom se popravlja (ali i dalje se veselim onom budućem „samostalnom“ životu),moje oči su otvorenije i spremne vidjeti sve,šta god se dešavalo oko mene…stav je-preživjet ću…
Samo se nadam da će me držati…
Ima stvari koje će pomoći: 1.glazba ( i sami znate kako utječe) 2.ljubav (vjerujem da se uvijek skriva iza nekog ugla) 3.prijatelji (uvijek tu za mene,i uvijek tu za njih)…to je dovoljno za moj oporavak...
p.s.ima još jedan problem koji bi svi koji me znaju željeli da se riješi,al eto,trudim se…ali nikako da uhvatim to slob.vrijeme i da više uživam…
and…ovo nije bio depresivni post (uvijek se žalite…),baš naprotiv,ovo je bila zraka nade…nade o stvarnom mijenjaju mog pogleda na svijet…
[Umro je Krešimir Blažević iz Animatora,ta me vijest malo začudila,pa jbga tek mu je 49,kako nas već napušta…eto,u čast jednom odlasku iz ovog pakla i u čast mojih novih (nadam se pametnijih) 16…]
Animatori - Ostat cu mlad
Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.
Ne zanosim se bajkama
Ne sanjam o carstvima
I znam da prolazi sve
Al' u srcu nesto ostaje.
Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.
I imam vjeru u ljude
I imam vjeru u sebe
I kad si pokraj mene ti
Znam da mogu napraviti sve.
I ostat cu mlad, zauvijek mlad
Ostat cu mlad
I ostat cu mlad, zauvijek mlad
Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.
I imam vjeru u ljude
I imam vjeru u sebe
I kad si pokraj mene ti
Znam da mogu napraviti sve.
Ostat cu mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vjecnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme.>
Post je objavljen 20.03.2007. u 16:19 sati.